Vuk Bibić

Vuk Bibić – Dva fakulteta i 50 desetki

Od osnovne škole i zanimanja za video igrice pa do studenta i mladog istraživača, dvadesetjednogodišnji Vuk Bibić, iz Niša iako mlad, za sebe ima zacrtano da završi dva fakulteta.

Eletronski fakultet u Nišu i Prirodno matematički – odsek za računarske nauke bila su dva izazova koje je sa svim 50 desetkama u čak dva indeksa ovaj mladić uspešno savladao. Odgovor na to kako položiti svaki ispit i to sa zavidnim ocenama, krije se u dobroj organizaciji, otkriva nam Vuk i dodaje da kada ima dobre organizacije, sve je moguće.

Za sebe ne voli da kaža da je nadprosečan već samo neko ko mnogo voli matematiku, ali onu primenjenu koja ima pokriće u IT industriji.

Ništa ne prepisujem svojoj genijalnosti već smatram da sve to što sam postigao rezultat rada. Inteligencija mi je pomogla u životu ali ni slučajno ne želim da se oslonim samo na to. Izuzetno mi je važno da se bavim stvarima koje volim. To je ključ i sve ovo uspevam jedino zato što volim, po ceni da studiram dva fakulteta. Smatram da je meni sve ovo dosta lakše nego da sam upisao medicinu ili prava jer su to oblasti koje mi uopšte ne leže. Ja se iskreno divim ljudima koji studiraju medicinu jer ja ne bih mogao da zamislim da odem na to predavanje i da posle toga sednem kući i čitam 50 strana anatomije. Ne bih dao nijedan ispit na medicini dok je ovo nešto što mi leži, nešto čemu sam se dosta posvetio i pre fakulteta i nešto što volim. Za neke predmete i ne primetim kad ih učim jer imam neko znanje i iskustvo od ranije ili mi je jednostavno zanimljivo.

Naš sagovornik  priznaje i da je tehnički dosta olakšavajuća okolnost što predavanja i vežbe nisu obavezni.

Da jesu teško da bi uspeo. Imam slobodu i mogućnost da sam sebi pravim raspored, dakle da biram šta ću da slušam. I ova situacija sa onlajne nastavom je još više sve to olakšala jer smo sve pratili od kuće, sva predavanja smo imali snimljena tako da sad mogu da gledam bilo koje predavanje. U trećem semestru poklopila su mi se dva ispita na različita fakulteta u isto vreme. Linearna algebra na PMF i Objektivno orjentisano programiranje na Eletronskom. Uspeo sam da se dogovorim sa profesorom sa PMF-a da mi da vremena da završim ispit na Elektronskom i čak me je i ohrabrio da to uradim. Položio sam oba ispita i to sve u danu kada mi je bio rođendan, istrajan je Vuk, vlasnik nebrojeno nagrada sa republičkih takmičenje iz matematike, fizike, programiranja…

Celog života učim matematiku, ide mi ta matematika, sviđa mi se kako se matematika primenjuje u industriji ali nekako sam želeo veći izazov. Ne u smislu dva fakulteta nego prosto nisam tada želeo da se ograničim na to da se ostatak života bavim izradom veb ili android aplikacija, što je sasvim validan i korektan posao, ali ne bi odgovaralo mojoj ličnosti. Volim da stalno napredujem i učim nešto novo i prosto bi mi bilo donekle poražavajuće da u nekom trenutku stagniram i da radim jedan isti posao.

Кrenuo sam da se interesujem za veštačku inteligenciju čija popularnost je rasla. Otkrio sam da je potrebno dosta matematike i to dosta matematike za koju bih ja imao dobru osnovu iz srednje škole ali i da ima još mnogo toga što trebam da saznam i naučim. I onda sam ja razmišljao pa čekaj možda je ipak matematika bolja opcija ako želim izazov tog tipa. Onda sam shvatio da želim da ostanem i u programiranju. Želeo sam i jedno i drugo i nisam želeo da se odlučim. Ni sada ne želim za jedno od ta dva tako da sam ja odlučio da upišem oba, kaže Vuk koji nikada nije želeo da se bavi teorijskom matematikom i da bude sledeći Vojler već da izučava oblasti matematike koje će kasnije moći da primeni.

Mnogo ljudi se plaše i strepe da neće da nas pokore računari što je po mom mišljenju nerealno ali svakako ono što jeste zastrašujuće je. Da bi sve to funckionisalo potrebno je mnogo podataka, a ti podaci se sklupljaju snimanjem ili praćenjem tuđih konverzacija kao što Fejsbuk ili Instagram prate našu aktivnost i na osnovu toga nam predlažu sadržaje. Svi koji rade na tim poslovima se zaklinju da niko od njih lično ne gleda te podatke i da sve to rade računari. Svet teži ka Orvelovoj “1984” i sada je pitanje kako je usmeriti odnosno (zlo)upotrebiti. Nauka donosi dobro ali je granica tanka, kao što je bila kod nuklearne energije i atomske bombe. I ja se bojim toga ali to nije razlog da nauka stane, kategoričan je naš sagovornik.

Za kraj pitali smo našeg sagovornika koji bi bio još jedan faktor odnosno ključ uspeha u dosadašnjim dostignućima i obrazovanju i šta bi preporučio budućim ili sadašnjim studentima.

Drugi ključ mog uspeha je da sam svestan da je potreban predah od učenja. Mora se izaći na svež vazduh, biti fizički aktivan, imati društveni život i naravno san. Ako nešto u životu ne bih žrtvovao to je san. Sve je stvar organizacije.

 

Takođe pročitajte

“Žene stvaraju-razgovori pokreću” sa Majom Iskrom

Ciklus “Žene stvaraju-razgovori pokreću” dovodi u Niš Maju Iskru, autorku nagrađenog romana “Aperkat”, magistarku multimedijske umetnosti, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.