Sa puno emocija ali na duhovit način ovogodišnji dobitnik nagrade “Pavle Vuisić”, govorio je o svom kolegi po kome je nazvana nagrada na 55. Filmskim susretima u Nišu u bioskopu Cineplexx gde mu je priznanje uručeno.
“Osećam se ugroženo kao i svi zbog ovoga što nas je napalo, svetska nesreća. Znam da su Filmski susreti u Nišu jedinstveni i važno je da se oni održe ali smo ipak svi nekako zbunjeni, svi smo u strepnji da li ćemo odavde izaći a da se ne zarazimo. Ali je povod zašto sam večeras u Nišu za mene veoma uzbudljiv jer ovakva priznanja se ne osvajaju ona se dobijaju, kazao je naš poznati glumac koji je do sada imao 130 filmskih i televizijskih uloga. Kaže da se nada da je ova nagrada dokaz da nisu uzaludne bile njegovih 50 godina u glumi.
“Kada se dobijaju velike nagrade, da li je „Konstantin“ ili „Zlatna palma“, ne možete govoriti o toj nagradi. Ali kada se dobija nagrada „Pavle Vuisić“ onda morate da govorite o njemu, o tom jednom čudesnom glumcu, velikom intelektualcu i dobrom čoveku. Ljudi malo znaju koliko je on bio ogroman glumac i poznavalac naše umetnosti, Pavle je živeo svoje uloge i bio je veoma ambiciozan. Jako je bio studiozan i nije prepuštao slučaju svoje uloge. Bio sam u prilici da mu to i kažem da je bio štreber i ambiciozan, a on se smejao i pitao me kako to. Podsetio sam ga da nas je na snimanju „Šešir profesora Koste Vujića”“ 17 puta vraćao da ponovimo jednu scenu gde je on samo trebao da „sluša“ kako ja „filmski“ sviram violinu. Ali zaboga on je bio nezadovoljan kako sluša. Ali onda mi je on rekao „eto ja nemam decu, kuća nam se iskopala ali postoje neka deca kojima se dopada to što ja radim i ja neću da se oni sutra razočaraju. I kad vidite danas njegove filmove i uloge niko ne može biti razočaran, prisetio se Brajović svog velikog kolege čije je stihove čitao nakon što mu je Vladan Živković uručio nagradu.