Umetnička dela u vlasništvu “Niteksa” prodata su u bescenje

Tekstilni gigant u Nišu pod imenom “Niteks” posle prodaje i preprodaje više ne postoji ali je živo sećanje onih koji su učestvovali u njegovom stvaranju i rukovođenju a jedan od njih je prof.dr Mile Novaković.

Više od 25 godina Novaković je bio generalni direktor ove fabrike i to u vremenima kada je doživela svoj najveći razvoj pa sve do oktobarskih promena 2000.godine. Njegovim iznuđenim odlaskom iz fabrike ne samo da je zaustavljen rast već su otvorena vrata da se fabrika, koja je imala 15 zaokruženih proizvodnih celina, pretvori u gubitaša i tako postane lak plen za sramnu privatizaciju.

“Niteks je bila fabrika za 25.vek i ponosan sam što sam učestvovao u kreiranju najslavnije istorije od postojanja pa sve do mog proterivanja. Iako je ugledna revizorska kuća procenila da fabrika vredi 150 miliona evra prodata je za 2,2 miliona evra Đorđu Nicović. Ilustracije radi posedovala je 65 hiqada kvadrata proizvodnih hala i osam hektara zemljišta u centru grada. Nicović se nije snašao pa je država fabriku “poklonila” italijanskom “Benetonu” koji je raskomadao proizvodne programe. Sada se kao vlasnik pominje druga italijanska kompanija a izvesno je da od 1500 radnika sada u tom komplksu radi par stotina, svedoči Novaković  koji ističe da je velika greška Nišlija što su dozvolili da se ovo desi sa “Niteksom”.

I umetnička dela koja su bila u vlasništvu fabrike doživela su istu sudbinu i završila su u privatnim kolekcijama po bagatelnim cenama, sve ukupno od 50 do 60 hiljada evra iako je njihova tržišna vrednost i tada bila višestruko veća a danas…

Mogućnost da kupe te slike imali su “#povlašćeni”. Da su meni ponudili i ja bih otkupio po toj ceni. Znate li koliko danas vredi jedna slika Mladena Srbinović ili niške slikarke Branke Đorđević. Umetnička elita je boravila u “Niteksu” i stvarala ali je sve to zauvek izgubljeno. Mogao je grad da barem spasi ta dela ali nije bilo sluha i slepo se slušala politička direktiva iz Beograda da “Niteks” mora biti prodat, odnosno uništen po svaku cenu, ne krije svoje ogorčenje Novaković. Ističe da je sve bilo spremno da Niš u krugu fabrike dobije jedinstveni Muzej tekstila ali da se njegovim odlaskom odustalo od te ideje.

Italijanski “Beneton” je fabriku kupio 2011.godine i već godinu dana kasnije počeo izgradnju novog pogona ne sluteći da će otkriti blago u pravom smislu te reči. Naime, pronađene su kasnoantičke ranohrišćanske grobnice, odnosno 13 grobnih celina. Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš je na osnovu ugovora sa kompanijom “Beneton Srbija” obavljao arheološko praćenje nad izvođenjem navedenih radova. Sprovedena su arheološka istraživanja na 820 kvadrata, što je činilo manje od 20 odsto od ukupne površine koja je planirana za izgradnju. Na navedenoj površini ukupno je konstatovano 75 grobnih celina, od čega je arheološki istraženo 70. Ovaj broj sačinjavaju 16 zidanih grobnica (od čega tri sa arkosolijama i kupolom), 21 zidani grob, devet grobova sa konstrukcijom i 29 slobodno ukopanih grobova. Sve grobnice datiraju iz perioda između 4. i početka 7. veka, od čega se najveći broj datuje u period 4. i prve polovine 5. veka. Pronađen je i nakit koji je bio deo rituala prilikom sahranjivanja.

Koja sudbina ovog arheološkog nalazišta niko pouzdano nema informacija jer je posetiocima a pogotovo novinarima zabranjen pristup jedino što se zna je to da je “Beneton” odustao od izgradnje pogona.

Slikarka Branka Đorđević je rođena u Nišu 1933. godine. Završila je beogradsku Akademiju primenjenih umetnosti, a prvu samostalnu izložbu organizovala je u Kulturnom centru u Nišu 1975. godine, nakon čega su usledile brojne izložbe po Srbiji. U svojoj bogatoj karijeri je, kažu iz Legata, imala više od 40 samostalnih izložbi kod nas i u Evropi, kao i preko 100 grupnih.Među najznačajnijim samostalnim izložbama u inostranstvu su one u pariskom Nacionalnom muzeju ”Duhamel”, Galeriji umetničkih antikviteta u Francuskoj, u galeriji “Šipka 6” u Sofiji, u Jugoslovenskim kulturnim centrima u Parizu i Pragu i druge – kažu u Legatu. Dobila je više nagrada za svoj rad a Međunarodna akademija savremene umetnosti u Belgiji dodelila joj je 1995. godine zvanje Počasnog doktora umetnosti za životno delo. Ova Akademija je ovoj niškoj umetnici 2004. godine dodelila i titulu ambasadora umetnosti. Legat Branke Đorđević nalazi se u Ulici Nade Tomić br. 13.

Slikar i akademik Mladen Srbinović jedan je od najistaknutijih srpskih slikara 20. veka. Bio je član Odeljenja likovne i muzičke umetnosti i Predsedništva SANU. Dopisni član SANU bio je od 1981. godine, a redovni od 1988. Bio je i potpredsednik SANU za društvene nauke. Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1951. godine. Učio je od Ivana Tabakovića, Koste Hakmana i Ljubice Sokić. Nakon studija, ostao je na Akademiji kao predavač. Srbinovićje bio i član Makedonske akademije nauka i umetnosti i titularni član Evropske akademije umetnosti, nauka i humanističkih nauka, od 2003. godine. Bio je i član Udruženja likovnih umetnika Srbije, Grafičkog kolektiva i grupe „Samostalni“, a u SANU je bio član Odbora za proučavanje stanovništva, Odbora za Rečnik pojmova iz oblasti likovnih umetnosti, član Upravnog odbora Fonda „Ivan Tabaković“. Dobitnik je Oktobarske nagrade Beograda (1958, 1974), Premije za grafiku (Zagreb, 1960), Nagrade za slikarstvo na Memorijalu „Nadežda Petrović“ u Čačku 1960. godine, Nagrade za slikarstvo na međunarodnom festivalu u Sao Paolu 1961. godine i drugih priznanja.

 

 

Takođe pročitajte

Počeo rad na predstavi ,,Vrana u paunovom perju” po romanu Vladimira Vučkovića

U niškom Narodnom pozorištu  održana prva čitaća proba za predstavu “Vrana u paunovom perju”, Vladimira …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.