Tekstil u raljama statistike

Statistički podaci pokazuju rast od 150 odsto u industriji tekstila u niškom okrugu. Ipak, to je samo privid, jer je prethodnih godina ova oblast tavorila u nerešivim problemima. Zato su i najsitniji koraci sada džinovski. Ovoliki niški skok proizvodnje ravan je rastu od dva odsto u razvijenim zemljama. A niske plate švalja, loši uslovi rada i malo obučenih radnika dodatno otežavaju situaciju u tekstilnoj industriji.

Sada za mašinama sedi tek trećina švalja koje su šile pre dve decenije. Najviše radne snage upošljavaju Nemci (“Gramer”) i Italijani (“Beneton”). Osim prediva, u niškom kraju nekada su bile zastupljene sve oblasti tekstila, a sada se uglavnom proizvode laka konfekcija, trikotaža, nešto veša i galanterija.

“Podaci su ohrabrujući za sve, ali moramo biti svesni da to nije ni trećina onoga što se nekada proizvodilo – kaže Velizar Tasić, iz Privredne komore koja prati kretanja na teritoriji ne samo Nišavskog, nego i Topličkog i Pirotskog okruga. – Dobro je što je taj rast stabilan i redovan i što ima nagovešataja da će i dalje rasti. Izdvojilo se desetak kompanija koje upošljavaju od stotinak do hiljadu i po radnika. One uglavnom rade lon poslove, čak 80 odsto, i tek malo za domaće tržište.

Neobično je da prosek u tekstilnoj industriji podiže automobilska industrija, odnosno fabrika “Gramer” u Aleksincu koja proizvodi automobilske navlake. Upošljava 1.600 radnika i, prema rečima Aleksandra Popovića, svakodnevno proizvede 75.000 proizvoda.

U “Benetonu”, nekadašnjem “Niteksu”, zvanično radi 1.400 radnika, a u stvari je u pitanju 11 kooperanata koji rade pod okriljem ovog italijanskog brenda. Solidno posluju domaći “Montobene” i “Manufaktura Europa”, trikotaža “Edi” i “Redi grup”, koji proizvodi dečju garderobu. U Svrljigu boje tekstilne industrije brane “Kasper” i “David”, a donedavno i “Kameleon”, koji je, navodno zbog “loše poslovne klime”, preselio proizvodnju u Knjaževac. U Babušnici tradicionalno proizvode veš za slovenačku “Liscu”, u Prokuplju radi Filcara, a u Dimitrovgradu “Intertekst”, grčka firma sa sedištem u Sofiji.

“Od početka godine naš rast proizvodnje je od pet do šest odsto mesečno, tako da možemo biti zadovoljni. Radimo za najpoznatije automobilske kompanije – kaže Popović, koji, s druge strane, izbegava da iznese podatak o tome kolike su plate zaposlenih.

Tekstilni radnici zarađuju od 25.000 do 30.000 dinara, što je i za standard na jugu Srbije premalo. Uslovi rada u ovoj grani industrije, u kojoj uglavnom rade žene, nekada su na granici izdržljivosti.

“Gazde ne štede novac kada treba da postave video-nadzor, ali su zato veoma škrti kada treba poboljšati ventilaciju i hlađenje. Radi se s parom na visokim temperaturama, zaista na granici izdržljivosti – kaže nam jedna tekstilna radnica.

U Privrednoj komori takođe ističu da postoji problem kadrova, ali da se poslodavci “snalaze”, jer je velika nezaposlenost. Ističu da su oni koji su nekada radili u tekstilu već pri kraju radnog veka, a da se mladi teško, osim u krajnjoj nuždi, odlučuju za ovaj posao. I pored tih nedostataka, u malim sredinama poput Dimitrovgrada, Babušnice, Svrljiga ili Prokuplja, ovi pogoni mnogo znače, jer su često jedini koji redovno isplaćuju plate.

izvor Večernje novosti

Takođe pročitajte

Novinari i influenseri kao predhodnica Turističkog foruma u Nišu

Niš i njegova okolina imaju potencijal za razvoj turizma i u svetskim okvirima ali je …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.