Svetski dan VODE – pijaća voda je globalni zadatak i izazov

Omogućiti pristup svežoj pijaćoj vodi i obezbediti osnovne sanitarne uslove za sve, globalni je zadatak i izazov koji su definisale UN. To je istovremeno i razlog što je Generalna skupština UN 1992. godine donela rezoluciju po kojoj se 22. mart svake godine obeležava kao Svetski dan vode. Reke su danas jedan od najosetljivijih ekosistema u Evropi. Veliki je broj ugrožavajućih faktora koji utiču na reke, kao što je eksploatacija rečnog nanosa (šljunak), gradnja i širenje infrastrukture u zoni obala, ali i sve veći turistički pritisak na reke, posebno u vreme reproduktivnog ciklusa životinjskih grupa koje su vezane tokom celog ili većeg dela životnog ciklusa za reke i druge vodene ekosisteme.

Povodom obeležavanja Svetskog dana voda mr Aleksandar Dragišić, direktor Zavoda za zaštitu prirode Srbije izjavio je da „sa aspekta zaštite vode kao prirodnog resursa, posebna pažnja se u Srbiji pridaje zaštiti vodenih tokova i obalnog područja, vlažnih i zabarenih površina, zaslanjenih terena, prirodnih jezera i bara. U okviru zaštite ovih prirodnih resursa, neophodna je i kontrola eksploatacije mineralnih sirovina, biljnog i životinjskog sveta.“

Ovom prilikom istaknuto je da su u prethodne godine i na toku naših najvećih nacionalnih reka Velike i Zapadne Morave proglašena zaštićena područja i to Specijalni rezervati prirode „Osredak“ i „Brzansko moravište“.

foto Zavod za zaštitu prirode

Na teritoriji Srbije postoji više hiljada vodotoka čija ukupna dužina iznosi 65 980 km, ili prosečno 747 m/km2. Gustina rečne mreže je veoma neujednačena i iznosi od 120 m/km2 do 3 500 m/km2. Padavine, kao jedan od najznačajnijih faktora vodnih resursa, veoma su neravnomerno raspoređene, kako po prostoru tako i po vremenu. Imajući u vidu količinu voda, može se konstatovati da Srbija ne raspolaže značajnim količinama sopstvenih voda što je ubraja u siromašnija područja Evrope sa količinom od 1840 m3 domaćih voda po stanovniku godišnje. Međutim, Srbija koristi još i tranzitne ili prolazne vode Dunava i njegovih pritoka koje prosečno iznose 5 850 m3/s ili oko 185 000 km3 godišnje.

U odnosu na ukupnu površinu Srbije koja iznosi 88 361 km2, slivu Crnog mora pripada 92.46% (81 703 km2), 5.36% slivu Jadranskog mora (4 732 km2) i 2.18% slivu Egejskog mora (1 926 km2).

U Srbiji, po procenama stručnjaka, živi oko 100 vrsta riba. U odnosu na broj od oko 550 evropskih vrsta, ihtiofauna Srbije predstavlja 20% svih slatkovodnih vrsta riba na prostoru Evrope. Južna Srbija, a pre svega reke Pčinja i Dragovištica, predstavlja severne granice areala nekih vrsta riba egejskog sliva, kao što su burešijeva brkica i istočna mrenka. Naše reke su stanište mnogih ugroženih vrsta kao što je ptica mali vranac, koja je strogo zaštićena vrsta u Srbiji, a pripada grupi vrsta od međunarodnog značaja za zaštitu. Kao vrsta vezana za vodena staništa, ugrožena je njihovim uništavanjem i isušivanjem. Mali vranci se na prostoru Beograda preko dana, uglavnom hrane na Savi, Dunavu i drugim većim vodenim površinama u okolini, a uveče se sakupljaju u jata i u velikim grupama noće u vrbacima u priobalju reke Save. Najvažnije lokacije za noćenje malih vranaca se nalaze u blizini mosta na adi Ciganliji, ali i u vrbacima u blizini novobeogradske toplane.

Nažalost, uništavanjem staništa duž reke neke biljne vrste su iščezle trajno i na globalnom nivou, s obzirom da su im staništa bila mali prostori uz reke. Na primer, globalno je iščezla vrsta moravski orašak. Nestavši iz Srbije, gde je bila endemični takson Pomoravlja, nestala je iz Evrope i sveta, i to zbog isušivanja nekadašnjih rukavaca i bara duž Velike Morave, koja su bila staništa na kojim se pojavljivala.

foto Zavod za zaštitu prirode

Osnovni resurs za snabdevanje stanovništva i industrije vodom u Srbiji su podzemne vode koje u ukupnom vodosnabdevanju učestvuju sa preko 90%. Međutim, nisu u dovoljnoj meri iskorišćene i uglavnom se neracionalno troše. U krajevima koji oskudevaju upotrebljivim podzemnim vodama, sve više se koriste rečne vode, odnosno voda iz veštačkih jezera – akumulacija.

Površinske vode imaju brojne pojave, predele i prostore koji su zaštićeni i posebno atraktivni sa naučnog, obrazovno-vaspitnog, ekološkog, estetskog i socio-kulturnog poimanja. Vodno prirodno nasleđe u Srbiji se štiti u okviru sistema zaštićenih područja duže od 70 godina. Najznačajniji i najlepši među njima su na primer: Krupačko vrelo, Taorsko vrelo, vrelo reke Mlave, Bjeluška potajnica, Vlasinsko jezero, slapovi Sopotnice, ponornica uvale Rečka, vodopad Prskalo, vodopadi Velika i Mala ripaljka, Lisine i mnogi drugi.

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.