Promocija proznog prvenca Jelene Milenković Mladenović

U vlasotinačkoj  biblioteci “Desanka Maksimović” 20.maja od 18 časova biće predstavljen roman Jelene Milenković Mladenović ” Ne veruj rečima”.

Jelena Milenković Mladenović (41) iz Beograda po zanimanju je inženjer informatike a pisanjem se bavi “zato što ume”. Njen prozni prvenac “Ne veruj rečima”  objavila književno-umetnička asocijacija “Artija” iz Paraćina. Iza sebe ima objavljenu zbirku pesama koje je 1996. godine objavilo Udruženje književnika Jugoslavije. Piše za portal “Direktna reč”, i ima svoj blog na fejsbuku koji prati nekoliko hiljada ljudi.

“Knjiga je naišla na odličan prijem u zemlji i regionu, tako da je u pripremi i drugo izdanje, otkrivaju nam Miljana Išljamovic,direktorka biblioteke”Desanka Maksimovic” i profesorka srpskog jezika Jelene Đokić.

Inače, u recenziji romana Aleksandra Mijović – Anja, scenarista i kolumnista, primetila je da je roman ,,Ne veruj rečima’’ vrlo specifičan te da ne postoji delo ovakve kompozicije u srpskoj književnosti.

“To nije knjiga koja se pročita u jednom dahu. Ona mora da se ostavi na par dana, da dobro promislite o onom što ste pročitali. Jedino tako joj se možete posvetiti na pravi način. Uvek kad čitam, već  kod prvog poglavlja razmišljam šta će biti na kraju. Često u toku samog čitanja presipam u glavi razne mogućnosti završetka. Znam, i mene to nervira, jer nikad se potpuno ne prepustim knjizi. Uvek mi se roje u glavi razni, mogući smerovi priče i strah da ću kraj nazreti. U ovom romanu bukvalno do poslednje glave nisam uspela odgonetnuti svršetak i to je, što se mene tiče, dokaz da je autorka izvojevala pun pogodak. Knjiga se bavi svim aspektima ljudskih nadanja i neostvarenih želja. Kroz plejadu izmišljenih, a i dobro poznatih likova, autorka ne zaboravlja da obradi ama baš sve nedoumice s kojima se susreće ljudska psiha, navela je Aleksandra Mijović.

O ljudima i Bogu: ,,Natakli su zavese na prozore. Kriju se jedni od drugih. Ne šetaju goli, ne dive se nikom osim sebi. Možda je trebalo da ostanemo duže. Bili bi im dobri bogovi. Mi, u stvari, nikada nismo otišli iz sveta Ljudi. Samo smo se pretvorili u njihovu poslednju misao pred značajna dela. Sve su nas spojili u jedan lik i mole nam se. Više veruju nama nego sebi. Transformisali su nas u bol koji se srećno boluje.’’

O strahu: ,,Zašto je dobro da se beži? Beg je za kukavice. To su oni koji ne treba da budemo, ako pitate vaspitanje. I oni koji smo povremeno, ako pitate naše roditelje. Oni koji obavezno postanemo, ako pitate život. I baš oni koji nismo, ako pitate nas.’’

O ženi: ,, Takva je žena. Ako je ne pustiš da sazri, nećeš joj znati pravi ukus. Neočekivano opojan. Ljutina ispod žestoke arome… Ako sama sebe ne pusti da sazri, žena je poput belog bibera. Skoro pa dovršena. Pomalo voćna, pomalo ljuta. Između svrhe i želja. Nikada zadovoljna, sa stalnom, izjedajućom mrvom praznine u odživljavanju punih sadržaja.’’

O ljubavi: ,, Ljubav je za dovoljno hrabre – da se ne uplaše kad je nađu, i za dovoljno jake – da prežive ako je nema; Razume li te kad ćutiš? Ućuti li kad ti treba samoća? Odričeš li se samoće radi nje? O čemu maštate kad se gledate u oči? Nestane li tada sve osim vas dvoje? Gledate li se ikad u oči osim kad se svađate? Onako dugo, bez pauze, bez reči, dok pod pleksusom pevaju papagaji?’’

O razočarenju: ,, Beskrajno puta umreš u očima koje voliš. Kad ne primetiš novu haljinu. Staru bol. Kad ćutiš, kad prećutiš, kad odćutiš.’’

 

Takođe pročitajte

Legende rege muzike Black Uhuru na otvaranju Nišvila!

Čuveni rege sastav Black Uhuru sa Jamajke nastupiće prvi put u Srbiji u četvrtak, 15. avgusta …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.