Predstavom „Noćna frajla“ po tekstu Aleksandra Popovića a u režiji Branislava Mićunovića niško Narodno pozorište započinje svoju pozorišnu sezonu.
Predstava govori o raspadu porodice ali i sveta i po rečiama reditelja teško joj je odrediti žanr. Upravnik Narodnog pozorišta Spasoje Ž.Milovanović najavio je bogatu pozorišnu sezonu sa što više premijeradomaćih autora različitih žanrova.
Reditelj Mićunović kaže da se rado odazvao pozivu niškog teatra jer su i do sada u četiri navrata uspešno sarađivali.
Ovog puta želeo sam da to bude predstava domaćeg autora, sa brojnim ansamblom i da to bude tekst Aleksandra Popovića koji me u najboljem značenju te reči progoni. Ovo je bila prilika da se odlučim za „Noćnu frajlu“ koja jeste u osnovi farsa ali mi nudi, kao svaki komad Aleksandra Popovića, neku univerzalnost, pojašnjava Mićunović zašto se odlučio baš za ovaj komad.
Mislim da smo posle napornog više od dva meseca rada laganim istraživanjem, probijanjem došli do smisla dramske literature Aleksandra Popovića koji je za sebe govorio da je on pozorišni a ne dramski pisac, što je tačno. Ova predstava je išla za nekom mojom ne inspriracijom nego i potrebom da ovo stanje sveta, života, ta duboka osećanja koja imamo svi, sve strahove kroz koje prolazimo. To nisu strahovi kako se živi nego to su strahovi od jednog osećanja hoćemo li živeti dalje zbog mnogih okolnosti od rata pa do ne znam čega što nam se može dogoditi. Sve to postoji u ovom komadu i moj osećaj je bio da ne zato da bi se ova predstava razlikovala ili da bi se onaj standard estetički koji sam primenio u ovoj predstavi razlikovao od nekih drugih tumačenja ja naprosto nisam mogao da odolim toj unutrašnjoj potrebi u kome sam realizovao ovu predstavu. Naravno, kada imate određenu ideju ili duboki doživljaj onda pravite zanatska sredstav kojim putem dolazite do toga a za mene je i ovoga puta bila važna ideja i osećanje Aleksandra Popovića i to ne samo njegove „Noćne frajle“ nego tog nita u najlepšem smislu te reči. Svest o tome ko je Aleksandar Popović mi je širila krila da mogu da ga čitam ovako kako sam ga čitao i moj je stav da Popovića možete da čitate na mnogo načina jer je on to te mere široko, do te mere pozorište, do te mere zaigrano da praviti standarde nije naročito dobro i tačno. On izmiče standardima i racionalnim tumačenjima, on računa na podsvest i svest i računa na to da njegove reči su naše reči i da su njegove reči i opominjujuće i neverovatno jasne a mislim na celu njegovu literaturu, kaže Mićunović.
Upravnik pozorišta Spasoje Ž.Milovanović istakao je da se tekstovi Aleksandra Popovića retko igraju i da su upravo ovom predstavom hteli da doprinesu raznolikosti repertoara. Teatrolog i dobar poznavalc dela ovog pisca Dejan Petković, koji je bio i saradnik na stvaranju predstave, kaže da je ona Popovićev „najkomplikovaniji komad“.