Predrag Nikolić (43) iz Svrljiga kaže da ne ume rečima da opiše svoje uzbuđenje kada je pre šest godina izradio prvi par opanaka. Nije imao od koga da uči a stalo mu je da se ovaj zanat sačuva pa se pomučio i sam ga „ispekao“. Ručni rad koji nije dovoljno materijalno cenjen ali je od neprocenjive vrednosti za nacionalni identitet.
Svuda gde se pojavi sa svojim proizvodima izaziva veliku pažnju pa je tako bilo i na nedavnim Etno susretima u Niškoj Banji. Predrag ne izrađuje samo opanke, on je uvek spreman da ispriča priču o njima i da odgovori na svako pitanje radoznalih šetača.
“Mnogi se bez razloga stide ovih opanaka, hoće da zaborave poreklo ali puno greše. Ovo je naš genetski kod i ljudi koji su nosili ove opanke bili su pošteni i hrabri, priča Predrag koji ne ume da objasni otkud se kod njega rodila ljubav prema opancima.
“Nešto me gomilo da se naučim i uz dosta muka savladao sam ovaj zanat. Za jedan par opanaka treba mi šest sati rada. Ne kupuju opanke samo folkloraši već i ljudi koje muči nostalgija. Ručno rađene cipele od kože koštaju čitavo bogatstvo a moji opanci od čiste kože koliko i par cipela na sezonskom sniženju, par hiljada dinara. Jednostavno, ne ceni se ručni rad i kvalitet ali ja ne odustajem jer mi nije stalo samo da zaradim već i da negujem našu tradiciju, veli ovaj opančar koji asortiman dopunjuje i sa torbama i još ponekom kožnom galanterijom. Kada ne pravi opanke onda popravlja cipele jer „od nečega se mora živeti“.
“Srećan sam što su pored mene opačarstvo zavoleli moji sestrići Stefan i Luka pa mi pomažu u radu. Oni su zaduženi za ove male opanke, suvenire, hvali se Predrag