foto Dejan Rudić Vranić

Pirotski “1.maj” imao je jednu od najvrednijih zbirki u Srbiji i Jugoslaviji

Zahvaljujući tome što je istoričarka umetnosti Radmila Vlatković, sada direktorka galerije “Čedomir Krstić”, radila u kolektivu „1.maj“-a, ona je svojim ličnim angažovanjem uspela da popiše njegovu zbirku i da prikupljeni materijal publikuje, ali takvi slučajevi su prava retkost, svedoči arhitekta Elena Vasić, dugogodišnja saradnica i direktorka Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš.

Naša sagovornica je i dobitnica nagrade Europa Nostra i EU Grand-prix 2016. i granta European Heritage Stories 2019, koji dodeljuje Savet Evrope.  Veoma uspešna na poljima istraživanja, publikovanja i konzervacije u oblasti zaštite kulturnih dobara.  Posvećena radu sa mladim ljudima i volonterizmu. Osnivačica i direktorka Fondacije arhitekta Aleksandar Radović i DE arhitektura studija.

 Da li je tokom privatizacije pirotskih preduzeća vođena evidencija umetničkih dela? Na koji način su ona zaštićena?

S obzirom na činjenicu da su privatizovana u okolnostima koje nisu bile ni malo povoljne za sama preduzeća i radnike, praktično niko nije obraćao pažnju na imovinu koja ima kulturno-umetničku vrednost, osim ako se nije radilo o pokretnim stvarima, koje je bilo lako otuđiti. Zahvaljujući tome što je istoričarka umetnosti Radmila Vlatković, sada direktorka galerije Čedomir Krstić, radila u kolektivu „1.maj“-a, ona je svojim ličnim angažovanjem uspela da popiše njegovu zbirku i da prikupljeni materijal publikuje, ali takvi slučajevi su prava retkost. „1.maj“ je svakako imao jednu od najvrednijih zbirki u Srbiji i Jugoslaviji, samo su pojedina beogradska preduzeća mogla da stanu u red onih koja su sa tolikom pažnjom i sa takvim sredstvima oformila svoje umetničke zbirke. Popisano je oko 170 predmeta, od toga 32 skulpture, 97 umetničkih slika i grafika, 1 vitraž, 9 tapiserija i 11 zidnih mozaika. Ono na čemu nije ranije rađeno jeste šira slika, odnosno okvir – vremenski, prostorni i sociološki, u kome su sva ova dela našla svoje mesto u „1.maj“-u. Treba pomenuti da su prikupljena planski u okviru realizacije godišnjih programa kulture. Takođe, cilj je bio da se radnicima i posetiocima priušti jedinstven kulturni užitak u okviru kompleksa, kao i da se pokaže stepen razvoja samog preduzeća.

Pored same vrednosti pomenutih dela važno je pomenuti da su ona smeštena u kompleks i zgrade, koje su veoma pažljivo planirane i projektovane, tako da i u smislu urbanizma i arhitekture „1.maj“ predstavlja izuzetan primer, vredan zaštite i proučavanja. Naravno, kada govorimo o ovoj temi ne smemo zaobići ni postojanje biblioteke sa više od 20.000 naslova, koja je takođe pripadala ovoj fabrici.

Da li su ona i danas, skoro dve decenije nakon privatizacije, dostupna javnosti?

Deo skulptura iz zbirke, dislociran je iz parka industrijskog kompleksa na rekonstruisani trg u centru Pirota, pre nešto više od desetak godina. Ostale skulpture, kao i mozaici, koji se nalaze na fasadama objekata, mogu se videti na licu mesta. U jednom od objekata, koji sam ja obišla zatekla sam jednu umetničku sliku, nekoliko tapiserija i vitraž, koji je takođe sastavni deo arhitekture same zgrade, kao i mozaici. Radi se o nekadašnjoj upravnoj zgradi, koja je imala vrhunski enterijer i veoma pažljivo birane detalje u smislu dekoracije.

Tokom 2017. godine pokrenuta je inicijativa u okviru redovne delatnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš da se kompleks fabrike „1.maj“ iz Pirota zaštiti kao nepokretno kulturno dobro, kako bi se prečilo dalje rasparčavanje umetničke zbirke i izvršila valorizacija elemenata na kojima se prethodno nije radilo – arhitektura i urbanizam. Rukovodila sam ovim procesom u fazi istraživanja, a jednu od pratećih aktivnosti u cilju promocije projekta bila je i ućešće na međunarodnoj konferenciji u Barseloni 2017. godine, kada je prikazan i film „Art for All“ u okviru zvaničnog programa. Postupak  je prekinut nakon mog odlaska sa mesta Zavoda.

Da li postoji interesovanje državnih institucija da ta dela dobiju adekvatan prostor i zaštitu?

Država nema nikakav ozbiljan plan i program po kojem bi se radilo na sistemskoj zaštiti bilo kojeg kulturnog dobra, kao ni listu prioriteta, niti bilo kakav drugi koristan strateški dokument. Sve se uglavnom svodi na lično interesovanje i insistiranje pojedinaca, uglavnom stručnjaka, pa ukoliko ovi napori dođu do onih koji donose odluke, može se desiti nešto pozitivno, kao što je nedavno bio otkup umetničkih dela iz zbirke „Jugoeksporta“. Grad Pirot je takođe najavio početkom ove godine da je izdvojio sredstva za otkup dela iz kolekcije „1.maja“, ali nije mi poznato šta se desilo u međuvremenu. Postoji i konkurs za otkup dela savremene umetnosti, koji funkcioniše od 2014. godine pri Ministarstvu kulture i informisanja, ali apsurdno je očekivati da pirotski muzej na primer preuzme na sebe takvu inicijativu, jer bi i država i grad pre toga morali da ozbiljno unaprede kapacitete ove institucije, kako bi ona na sebe mogla preuzeti takav posao. Ukratko, država bi morala da shvati da se vrhunski projekti, stručnjaci i kulturno nasleđe od izuzetnog značaja nalaze i van Beograda i Novog Sada. 

Da li je neko od kolega iz drugih sredina tražio vašu stručnu pomoć i savet jer ste vi jedna od retkih sredina koja je vodila računa o ovim umetničkim delima?

Brojni projekti na kojima sam radila su poznati kako stručnoj, tako i široj javnosti, tako da slobodno mogu reći da mi se i kolege, ali i ljubitelji istorije i baštine, stalno obraćaju, kada im je potreban neki savet ili preporuka i ja sa zadovoljstvom delim sve ono što sam prikupila tokom bezmalo 20 godina duge karijere „zaštitara“.

 Imate li neka saznanja o sudbini nekih poznatih umetničkih dela iz fabrika u okruženju?

Veliki broj umetničkih dela iz ovih kolekcija završio je u privatnim zbirkama i poznati su njihovi vlasnici, nekima se gubo trag ali to možemo smatrati i privremenim, a kada se radi o „1.maj“-u tu je pored ostalog bilo i slučajeva požara i drugih nesretnih okolnosti pod kojima su trajno izgubljeni neki od predmeta ili uništeni, kao mozaik koji se nalazio u trpezariji fabričkog restorana.

Kakav je stav međunarodnih organizacija po ovom pitanju?

Međunarodne institucije definišu jasna i nedvosmislena pravila, kojih bi trebalo da se drže sve države koje su ratifikovale bilo koji od njihovih propisa, ali to u Srbiji nije slučaj. Kako kulturno nasleđe nije „goruća tema“, niko se zapravo i ne bavi takvim pitanjima. Smatram da veoma mali broj onih, koji su u vrhu vlasti zaduženi za međunarodne odnose, poznaju dovoljno kako međunarodnu, tako i domaću regulativu. Ključni problem je što se ni jedna ni druga se u praksi ne primenjuju.

 Englesko-slovenačka kompanija “AHA Group” kupila je početkom septembra 2012.godine na javnom nadmetanju u Agenciji za privatizaciju 3 proizvodne hale industrije odeće “Prvi maj” iz Pirota za 2,1 miliona evra. Tri godine kasnije fabrika je otišla u stečaj a radnici bez posla. Zaostale plate koje potražuju isplaćivane su im prodajom imovine fabrike.

Takođe pročitajte

Legende rege muzike Black Uhuru na otvaranju Nišvila!

Čuveni rege sastav Black Uhuru sa Jamajke nastupiće prvi put u Srbiji u četvrtak, 15. avgusta …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.