Pečalbari u haiku poeziji Srbe Takića

Poznati vlasotinački kulturni radnik i pesnik, ovih se dana okitio još jednim priznanjem, prvom nagradom za haiku ciklus, na 27. Haiku festivalu u Odžacima

Takić kaže da je u pitanju “treća sreća” jer na ovom festivalu učestvuje treću godinu ali su mu predhodnih godina objavljivali pesme u zborniku a sada je prvi put i nagrađen.

“Haiku je izazovan za pisanje jer zahteva disciplinu i sažet izraz. Biti sveden u stihu, a uz to voditi računa o ritmu i rimi je zadatak i čin umeća kojim se trudi da ovlada svako ko piše. Zato priznanje na haiku konkursu je posebno, kaže Takić kome ovo nije prva nagrada na pesničkim konkursima.

“Kao posebno dragu izdvojio bih prvu nagradu na konkursu za sonet, koji je takođe naročito zahtevan za pisanje, a koji nosi ime jednog od najvećeg srpskog pesnika Vojislava Ilića Mlađeg. Kao urednik sam potpisao preko 160 naslova, knjiga, zbirki, zbornika, časopisa…, a objavio sam i dve samostalne pesničke zbirke!

Nagrađena haiku pesma

PEČALBARSKI

Đurđevdan prođe,
pečalbar alat sprema,
svrbe ga ruke.

Pred zalaz sunca
domazluk obilazi,
deci kazuje.

S prvim petlima
žena ga do raskršća,
ćuteći, prati.

Oboje znaju –
Mitrovdan je daleko,
kuća je na njoj.

Bez zagrljaja,
tek rascvetalim poljem,
suzom se vežu.

Pred slavu će on,
umornih ruku i zguren,
istom suzom doći.

Jecaj se guši,
niko se ne osvrće,
tako im lakše.

Nebo je teško,
zemlja tvrda, telo rob –
duša nema gde.

Ruke žilave,
snaga nadom stečena,
izdržaće sve.

U zimske dane
zaboraviće muke –
kobi u inat.

 

Takođe pročitajte

Misterija jednog izgubljenog grada među stranicama knjige Veroljuba Trajkovića

Luksuzno opremljena, dvojezična knjiga na četiri stotine strana “Caričin grad – izgubljeni grad u podnožju …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.