Originalni predmeti Ive Andrića u Nišu

Fragmenti rukopisa na Drini ćuprija, diplomatska uniforma samo su deo postavke originalnih predmeta Ive Andrića iz fonda Muzeja grada Beograda, a koja je Nišlijama dostupna od 10.oktobra pa sve do 29. novembra.

Retrospektiva diplomatskog puta Ive Andrića  biće izložena u Književno-memorijalnoj postavci Stevan Sremac / Branko Miljković u ulici Aleksandra Nenadovića 2a.

Postavka pod nazivom “Ivo Andrić pisac i /ili diplomata” autorke Tatjane Korićanac, muzejskog savetnika MGB je prvobitno trebala da bude izložena do 10. novembra, međutim kako je naišla na sjajan odziv građana, trajaće sve do kraja novembra.

Belo perje na vrhu kape kao najviši čin u diplomatiji, bila je u vlasništvu Ive Andrića

Po prvi put u Nišu će se izložiti šesnaest originalnih predmeta iz Legata Ive Andrića iz fonda Muzeja grada Beograda: diplomatski kovčeg i svečana diplomatska uniforma I. Andrića, fragmenti rukopisa na Drini ćuprija, fotografije iz Berlina (1939), piščeve naočare, povelja Univerziteta u Nišu, prva izdanja zbirki pesama Ex Ponto i Nemiri, pripovetke Put Alije Đerzeleza, dokumenta…

 

Ivo Andrić, život i delo

Ivo Andrić, književnik, akademik,nobelovac,diplomata (Dolac kod Travnika, 9/10. oktobar 1892 – Beograd, 13. mart 1975). Osnovnu školu učio u Višegradu, gimnaziju u Sarajevu. Studirao slovenske književnosti i istoriju na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu (1912),  Univerzitetu u Beču(1913), Filozofskom fakultetu Jagelonskog univerziteta u Krakovu, Poljska (1914) i na Filosofskom fakultetu u Gracu (1923) gde je i doktorirao juna 1924, sa disertacijom Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine.

This slideshow requires JavaScript.

Kao gimnazijalac,vatreni je pobornik integralnog jugoslovenstva. Prvi je predsednik Srpsko- hrvatske napredne omladine, a 1912. priključuje se pokretu Mlada Bosna. Posle Sarajevskog atentata (1914) uhapšen je u Splitu kao pripadnik Mlade Bosne i provodi devet meseci u zatvoru u Šibenikui Mariboru, a po izlasku biva konfiniranu Zenici i Ovčarevu.Nakon opšte amnestije 1917. prelazi u Zagreb, a u oktobru 1919. uBeogradu počinje da radi kao činovnik u Ministarstvu vera. Kao karijerni diplomata službuje u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Vatikanu(1920), Bukureštu (1921), Trstu (1922), Marseju (1926), Parizu (1927), Madridu (1928), Briselu (1929), Ženevi (1930), Berlinu (1939–1940). Po izbijanju rata, aprila 1941. vraća se u Beograd gde živi i radi do smrti, 1975. godine.Pod nemačkom okupacijom povlači se iz javnog života, odbija da potpiše Apel srpskom narodu kojim se osuđuje otpor okupatoru, a iz moralnihi patriotskih razloga obustavlja izdavanje svojih dela. U iznajmljenoj sobi u Beogradu,tokom četiri ratne godine, u tišini piše svoje velike romane. Leto i jesen 1942. provodi u Sokobanji.

Posle rata, 1946. izabran je za redovnog člana SANU i postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.Za epsku snagu kojom je „oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje”, 1961. godine dobija Nobelovu nagradu za književnost. Poslednji put u javnosti nastupa na čuvenom Književnom matineu 1974. u Beogradu, zajedno sa Milošem Crnjanskim, Mešom Selimovićem, Dušanom Matićem, Aleksandrom Vučom, Brankom Ćopićem, Vaskom Popom i Stevanom Raičkovićem. Preminuo je na VMA u Beogradu, 13. marta 1975. godine. Kremiran je i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Delo:

Zbirke pesama: ExPonto (Zagreb, 1917), Nemiri (1919); pripovetke: Put Alije Đerzeleza(1920),Most na Žepi (1928), Anikinavremena (1931); romani:NaDrini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica (objavljeni1945),Prokletaavlija (1954). Posthumno: Kuća na osami i Omer-paša Latas.Prevođen je na mnoge svetske jezike.

Andrićeve posete Nišu: 1945, 1947, 1965, 1968.

Andrić se na putu za Sofiju na Kongres bugarskih pisaca kraće vreme zadržao u Nišu 1945. godine. Drugi put je boravio u Nišu marta 1947. kada je održao predavanje radnicima i građanima Niša povodom bitke kod Staljingrada pod naslovom „Utisci iz Staljingrada”.

Na otvaranju Univerziteta u Nišu oktobra 1965. na Letnjoj pozornici u Tvrđavi govorio je prvoj generaciji studenata o značaju umetnosti, održavši besedu„Prozor koji gleda u predele umetnosti”.Prilikom svoje posete Nišu 1968. razgovarao je sa niškim piscima, posetio Gimnaziju „Stevan Sremac”, Duvansku industriju i Logor na Crvenom krstu.

Njegovi govori, kao i potonji iskazi o boravku u Nišu, dragoceno su svedočanstvo o razvoju i otvaranju Niša prema svetu nauke i kulture.

Takođe pročitajte

Misterija jednog izgubljenog grada među stranicama knjige Veroljuba Trajkovića

Luksuzno opremljena, dvojezična knjiga na četiri stotine strana “Caričin grad – izgubljeni grad u podnožju …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.