Odlazak baka Olge – čuvara sećanja na niški logor

Olga Bagur Slavković (89), poslednji svedok bekstva zarobljenika iz nacističkog logora Crveni krst u Nišu, sahranjena je juče u Leskovcu, a sa njom je otišlo i živo svedočenje na 12. februar 1942. godine, kada je iz ovog kazamata uspelo da pobegne 105 zatočenika, dok je njih 42 ostalo na logorskim žicama. Bilo je to prvo organizovano bekstvo iz nekog od logora koji je držao Treći rajh

Baka Olga je pružila važna svedočanstva o okolnostima pod kojima se odvijao ovaj jedinstveni događaj u porobljenoj Evropi. U logoru se našla kao četrnaestogodišnjakinja sa grupom sugrađana u kojoj je bio i njen otac, advokat, Pavle Bagur i tu je provela šest meseci, od januara do jula 1942. godine. Tada je majka uspela da je otkupi od logorskih stražara tako što je prodala porodične dragocenosti.

Često je o tome govorila, a posebno kada bi se približio 12. februar. Sećanja su joj bila vrlo slikovita. Govorila je da sanja ljude koje je tamo sretala i sa kojima je delila patnje i nadanja, ali i njihove zlotvore koji nisu imali milosti. Stalno je ponavljala da se takvo zlo ne sme ponoviti. Logoraši nisu smeli međusobno da komuniciraju, pa su za razmenu poruka koristili hleb koji im je ona nosila i toga bi se, za vreme obroka, često setila – priča Irena Papić, Olgina unuka.

Soba gde je bila smeštena nalazila se na spratu pa nije uspela da pobegne iz logora iako je znala da se proboj, u kom su učestvovali samo muškarci, priprema.

“U hlebu je bila ceduljica koja je meni data. Kada smo je otvorili videli smo da se planira bekstvo, ali možda nas je neko odao. Onda su nas zaključali i nisu nas puštali – svedočila je ova Leskovčanka, poreklom Ruskinja.

Ona nikada nije uspela da izbije iz glave jezive zvuke logorske sirene, laveža pasa i rafalne paljbe koja je odjekivala nad sumornim zgradama gde su bili zatvorenici. Otac joj je, kao partizanski aktivista, streljan pet dana kasnije na Bubnju.

“Još me memorija služi da se prisetim svega. Više nije onako kako je bilo. Na ulazu je bila kuhinja, onda berbernica, pa ambulanta. Gledala sam moju sobu, sad su sve renovirali – kazala je baka Olga pre tri godine u svom prisećanju na zdanje u kojem su ljudi patili i gde su stradali.

Imala je vrlo važnu ulogu u rasvetljavanju mnogih događaja vezanih za bekstvo i život u logoru.

“Čuvamo i video-zapis, gde ona govori o svojim sećanjima na taj period i zaista je bila dragocen sagovornik – kazao je Nebojša Ozimić, kustos Narodnog muzeja u Nišu.

Baka Olga je muzeju poklonila neke lične predmete koje je sačuvala iz vremena logorovanja. Zbog bolesti je bila sprečena da, sredinom septembra, prisustvuje obeležavanju 75 godina od osnivanja logora kada je planirano da učenicima održi istorijski čas. U pismu im je poručila da su logoraši 12. februara 1942. godine iskazali neviđenu hrabrost kada su goloruki krenuli na bodljikave žice odlučivši se na bekstvo iz radionice smrti.

Za vreme Drugog svetskog rata streljano je više od 10.000 logoraša, a kroz Crveni krst je prošlo između 30.000 i 40.000 ljudi. Nemci su pri povlačenju spalili logorske knjige, pa su poznata imena oko 4.000 zatočenika. Logor je kulturno dobro od izuzetnog značaja i pod zaštitom je države.

Takođe pročitajte

Ski klub Niš domaćin međunarodnog skijaškog takmičenja

U duhu sjajnih sportskih dostignuća i velikih trenutaka na snegu, Skijaški klub Niš i Skijaški …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.