NIŠKA BANJA – decenija najveće izgradnje

Kako je nastala Niška Banja, kada je imala svoje “zlatno doba” a kojim političarima i kraljevima je bila omiljena destinacija opisao je u svojoj knjizi novinar i publicista Jovica Vasić čiji vam deo prenosima.

Od uvođenja tramvajskog saobraćaja pa do Drugog svetskog rata Niška Banja je bila veliko gradilište. Nikli su mnogi novi objekti, kako vile i hoteli, tako i za potrebe banjskog lečilišta. Godine 1933. donet je Generalni regulacioni plan Banje, čiji su autori bili arhitekte Dušan S. Mirosavljević i Pavle Liler. Regulacioni plan, zajedno sa građevinskim pravilnikom, predstavljao je osnovu za moderno uređenje Banje.
U istom periodu obavljeno je i niz naučnih ispitivanja. Dve decenije nakon dr Marka Leka, radioaktivnost vode Niške Banje 1931. ispitao je i profesor Dragoljub K. Jovanović. Prema njegovim rezultatima Niška Banja je uvršćena u najradioaktivnije banje sveta.
Autor ove monografije došao je do desetak tekstova iz nekoliko listova, na kojima nisu naznačeni datumi, a sadrže veoma ilustrativne podatke o Banji u deceniji pred Drugi svetski rat. Oni će biti često citirani, a čitaoce molimo za razumevanje što će biti navođene uglavnom samo godine iz kojih tekstovi potiču, do kojih se posredno došlo.
Jedan od tih je tekst pod naslovom “ Niška Banja” objavljen u “Politici” u leto 1931. u kojem se kaže: “ Blagodareći inicijativi sa najvišeg mesta i preduzimljivosti bana g. Jer. Živanovića energično se radi na uređivanju ove blagotvorne banje. U ovom poslu imaju zasluge i novi upravnik banje penzionisani pukovnik g. Velja Atanasijević, kao i banjski lekar g. K. Panajotović. Svi su uvideli dosadašnje nedostatke ove banje i energično su pregli na posao.Sada ova banja ima sasvim drugi oblik, ja sam bio prijatno iznenađen kada sam sada ovde došao i video ovaj napredak.
Privatna inicijativa takođe ne izostaje. Poslednjih godina podigli su ovde izvanredno lepe i ukusne vile ova gospoda: advokat g. Joca Todorović, Nikola Jovanović, ćurčija , Aleksa Konstantinović trgovac, Drag. Živković direktor banke, Milan Andrić knjižar, Dušan Manojlović direktor banke, Aleksandar Slepčević advokat, Todor Manojlović trgovac i drugi. G. Đoka Jovanović, zakupac pošte, podiže veliki lep hotel sa 40 soba, ali će on biti gotov tek iduće godine.”

U tekstu se pominju i neki vlasnici vila koje su srušene samo nekoliko godina nakon izgradnje. N. Đ. Jovanović daje podatke o dve, srušene 1939. godine, prilikom ispravljanja trase tramvajske pruge. “U samom centru Banje, gde je danas okretnica autobusa, ispred hotela “Srbija” (nekada vlasništvo Đoke Jovanovića ) srušene su dve vile. Vila Nikole Jovanovića, poznatog niškog ćurčije, bila je u stilu secesije. Na vrhu je dominirala figura orla raširenih krila. Druga vila bila je pod zajedničkim krovom predsednika niške opštine Dragutina-Dragog Živkovića i poznatog niškog trgovca Andona Andonovića.”(“Niški vesnik”, br. 12)
Od izgradnje vile “Jela” beogradskog advokata Joce Todorovića 1930. godine kralj Aleksandar Karađorđević je odsedao u njoj. Po tome je prozvana Kraljeva vila. Todorović je, kako navodi Nikola Đ. Jovanović, bio kraljev prijatelj i komšija sa Dedinja.

Prilikom kraljevog boravka u Niškoj Banji u julu 1932. godine voda sa izvora Suva banja se zamutila, a od nje se, mešanjem, zamutilo i Glavno vrelo. Kralj je naložio da se pronađe uzrok zamućenja, a takođe i da se izgradi kupatilo (poznato kao bazen broj 5 i Hladno kupatilo), što je i urađeno iste godine. O tome “Politika” u broju od 29. septembra 1932. piše: “Još prilikom boravka u julu u Niškoj Banji NJ.V. Kralj zainteresovao se za mineralnu vodu sa izvora zvanog “Suva Banja”. Postojalo je i ranije verovanje da hlađenje radio-aktivne vode ( Glavnog vrela, prim.aut.) dolazi preko tog izvora. Tada na polasku NJ.V. Kralj je dao 50.000 dinara da se spusti nivo izvora “Suva Banja” i betoniraju sve pukotine. Kad su ti radovi završeni, temperatura radio-aktivne vode na glavnim izvorima, odakle se provodi za bazene, povećala se na 38 Celzijusovih stepeni, a na samom izvoru “Suve Banje” voda je dostigla toplotu 35 i po stepeni. Po nalogu NJ.V. Kralja da bi se i ta mineralna voda mogla učiniti pristupačnom narodu za lečenje i moglo ustanoviti i njeno blagotvorno dejstvo, voda je od izvora “Suve Banje” sprovedena na 150 metara daljine u jedan bazen, koji je završen ovih dana.

Danas je ovde sa izvora “Suve Banje” prvi put puštena voda u novo podignuti bazen. Za do sada izvedene radove NJ. V. Kralj je darovao 80.000 dinara i još odmah pristupiće se podizanju kabina i odmorišta kraj ovog bazena.”
Godine 1932. završena je i izgradnja hotela Đoke Jovanovića (danas “Srbija”) sa 64 sobe i 135 postelja, kao i kafana “Topola” (lokal i 9 soba). Dve godine kasnije, 1934. renovirano je staro muško kupatilo (bazen broj 3) i žensko kupatilo (bazen broj 4) poreklom iz turskog doba.

U jednom od već pomenutih novinskih članaka bez naznačenih datuma do kojih je došao autor ove monografije, najverovatnije iz “Politike” i 1933. godine, piše: “ Po radovima koji su u toku i interesovanju za njen napredak, neće proći još mnogo i Niška Banja biće, i po lekovitosti svojih vrela i po izvanrednim prirodnim lepotama svoje okoline, prava moderno uređena banja i oporavilište.”
O ubrzanom razvoju Niške Banje govori i tekst pod nalsovom “ Niška Banja-jugoslovensko Joahimovo” iz nepoznatog lista i 1934. godine. U njemu se kaže : “Za poslednje tri godine Niška Banja je učinila veliki napredak: od jednog običnog sela, zapuštenog, zabačenog i bez ikakvog uređenja, postala je banja koja se sve više izgrađuje, planski i sistematski, prema utvrđenom programu, u stilu najnovijeg i modernog uređenja banja. (…)

Prema rezultatu naučnog istraživanja profesora g. dr Jovanovića, po količini rastvorenog radona, termalni izvori Niške Banje premašuju izvore svetksih banja u Baden Badenu i Bad Gaštajnu. (…)
Poslednjih godina poseta Niške Banje neverovatno se povećala, te se osetila potreba da se izgradi jedno novo moderno kupatilo. U tom pravcu preduzeti su potrebni radovi. Projekat za novo kupatilo izradio je g. Pavle Liler, arhitekta Banske uprave. Kupatilo će pored bazena imati i oko 40 kada. Izrada ovog kupatila je jedna novina za našu zemlju: kupatilo će biti tako uređeno da se iz specijalnih kabina može ići direktno u bazen ili kade. U kupatilima su predviđena i izvesna odeljenja za specijalna lečenja po najnovijim naučnim i kliničkim metodama. Takođe su predviđeni inhalatorijumi. Inhalatorijumi će biti osobiti način lečenja u Niškoj
Banji. Oni će biti urađeni po nacrtu profesora Univerziteta g. Dragoljuba Jovanovića.
Kupatilo se nalazi odmah ispod starog kupatila. Grubi radovi se privode kraju. Oni će biti gotovi najdalje do 20. jula. A zatim će početi izgradnja unutrašnjeg uređenja.(…)
Ceo sprat nad kupatilom biće stavljen na raspoloženje g. dr Jovanoviću. G. Jovanović će na ovom spratu osnovati radium-institut, koji će imati zadatak da naučno ispita dejstvo radiuma uopšte. Zatim će vršiti eksperimentisanje sa njegovim dejstvom na čovečji organizam prilikom banjskog lečenja. Obratiće se naročita pažnja dejstvu radio emanacije. Ona će se naučno ispitivati.
Od kolike će važnosti biti ovaj institut za našu mladu nauku, izlišno je naročito naglašavati s obzirom da je to jedini institut svoje vrste u našoj zemlji.”
Novo kupatilo počelo je sa radom sredinom 1935. godine. O tome svedoči tekst iz “Politike” od 16. juna 1935, u kojem piše: “Novo moderno kupatilo je završeno i za samo koji dan biće pušteno u rad”. U istom tekstu dalje se navodi da je nivelisano i ozelenjeno celo podnožje Koritnjaka ”i renoviran stari park. Banja dobija i vodovod, na kome su takođe svi radovi privedeni kraju. U vezi sa kupatilom dovršena je kanalizacija za celu Banju, sa priključcima za sve hotele i vile” (ovo “za celu Banju” ne odnosi se na kuće Banjaca). Glavni kanalizacioni vod, ne tako velikog prečnika, išao je duž današnje Ulice srpskih junaka (ranije Ulica maršala Tita), kojom se iz pravca Niša stiže u centar Banje. Do izgradnje kanalizacije svi veći objekti imali su septičke jame.
Ubrzana izgradnja i uređenje Niške Banje nisu ostavili ravnodušnim ni meštane. “Kada su videli da manjka smeštajni prostor za banjske goste oni su se dali na dogradnju po koje sobe, ili su podizali (bogatiji) još po koju zgradu.”

Godine 1937. izgrađen je trospratni Banovinski hotel (danas “Zelengora”). U to vreme bio je najveći hotel u banjama širom Jugoslavije, sa apartmanima sa terasama, liftom i poštom u zapadnom delu zgrade. “Prostor između ova dva objekata (Banovinskog hotela i Novog kupatila, prim. aut.) bio je pokriven zelenom engleskom travom, brižljivo održavanom, sa velikim vodoskokom i mlazevima visokim 10 metara. Čuveno je bilo banjsko cveće koje je poticalo iz banjskog staklenika kojim je upravljao Albert Katon, poreklom Jevrejin, zaljubljenik u cveće.” (“Niški vesnik”, br. 34)

Iste, 1937. godine, u saobraćaj je pušteno 10,3 kilometra puta od zaječarske pruge ( današnjeg niškog Naselja Ratko Jović) do Niške Banje.
Te, 1937. godine, vilu u Niškoj Banji (“Zone”) izgradio je i Dragiša Cvetković. “Time Niška Banja stiče jugoslovenski renome i postaje značajan centar društvenog života i državničkih poslova. Dragiša je ovde bio skoro svake nedelje, a malo je bilo najznačajnijih ljudi iz čitave kraljevine koji novootvorenom avionskom linijom do Niša i savremenim železničkim kompozicijama do Niške Banje nisu ovde dolazili u dane nedeljnog odmora. Dolazak i tako važnih gostiju u banju bilo je obrazloženje da se opravda zaustavljanje simplon-orijent ekspresa na jedan minut,jer je on bio jedina i najbrža direktna ekspresna linija Pariz-Istanbul. Niška Banja je zamenila Bled. Vrata Dragišine vile su uvek bila otvorena, a gosti lepo i domaćinski dočekani. Tada je kružila anegdota koja nije bila daleko od istine : “ Dragiša u Beogradu prima samo one koji njemu trebaju, a u Niškoj Banji one kojima je on potreban .”(“Niški vesnik”, br. 15)

Od 1927. pa do početka Drugog svetskog rata u Banji su izgrađene 22 vile, čiji su vlasnici bili predstavnici tadašnje građanske elite: industrijalci, trgovci, advokati, političari. Neke od tih vila predstavljaju mešavinu tradicionalnog narodnog graditeljstva i moderne ( kao što je vila “Zone”), dok je većina izgrađena u stilu moderne. Vila Teokarevića je jedina u izrazito alpskom stilu.
Podaci o projektantima vila su veoma oskudni. Najveći broj njih projektovao je arhitekta Aleksandar Medvedev, desetak, kako tvrdi njegov sin, arhitekta Mahailo Medvedev. Mihailo Medvedev pouzdano zna da je Aleksandar Medvedev u centralnom delu Banje projektovao vile za Dragišu Cvetkovića, za Dragog Živkovića, zatim vile “Ruža” i “Dubrovnik”, a misli da je i projekat vile “Nikolić” delo njegovog oca. Aleksandar Medvedev projektovao je i tri vile preko puta železničke stanice: po jednu za Borivoja Gojkovića, advokata, i Veselina Krajčića, lekara (istog izgleda), i jednu za Vojislava Lazarevića,lekara.
Kao ministar, a naročito kao predsednik Vlade, Dragiša Cvetković obezbedio je kredit od banaka od 20 miliona dinara za izgradnju Banje po hitnom postupku. Godine 1939. izgrađen je glavni pristupni bulevar, od pružnog prelaza do centra. “Dotada prašnjav put i tramvajska pruga su krivudali uz brdo, bočno od današnjeg pravca. Tramvajska pruga je bila sa desne strane puta uzbrdo, a kolovoz je bio popločan granitnom kockom i oivičen topolama. Prema planovima koji, na žalost, nisu realizovani, Banja je kaskadno trebalo da prati potok termalne vode i spusti se do železničke stanice, sa parkovima zasađenim retkim stablima sa raznih podneblja.”(“Niški vesnik”, br. 12) Ostvarenje planova omeo je Drugi svetski rat. Do početka rata od velikih objekata započeta je izgradnja hotela ”Ozren” (1939.), koji je završen tek nakon oslobođenja .

Knjizu “Niška Banja” Jovice Vasića možete poručiti na telefon 061 6458146

Takođe pročitajte

Misterija jednog izgubljenog grada među stranicama knjige Veroljuba Trajkovića

Luksuzno opremljena, dvojezična knjiga na četiri stotine strana “Caričin grad – izgubljeni grad u podnožju …

Jedan komentar

  1. Moja Baka je radila u Kuhinjama sva tri Hotela, ona je umrla, umrli su i Hoteli, umrla je čak i Niska Banjs, koja vrlo žalosno
    izgleda danas, ako se sjećamo, kako je bilo u Niskoj Banji 60 – tih i 70 – tih Godina, uz punu zaposlenost u Ei Nis!!! To su
    bila zlatna vremena!!!

    Pozdrav dragoj Redakciji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.