Navija se srcem i dlanovima a ne bakljama

VITALNA, puna duha i nasmejana Sevdalinka Todić (81) iz Niša, rodom iz Prištine, pravi je primer sportskog ponašanja koji se sve ređe viđa na sportskim terenima.

Njeno navijanje obeležilo je ovogodišnji Kup Radivoja Koraća u Nišu. Kup je osvojio klub njenog unuka Marka Simonovića zbog koga se trudi da ne propusti nijedan meč, uživo ili na TV. Kada smo je posetili u njenom domu u centru Niša, kod Crvenog pevca, pohvalila nam se najnovijom Zvezdinom majicom i kačketom koji joj je unuk poklonio posle Kupa u nedelju.

– Malo je reći da sam ponosna na Marka, jer je svaka baka ponosna na svog unuka. Ponosna sam na njegovu dobru dušu i upornost, i to što je dobar otac, suprug, sin… A znala sam da će daleko da dogura, jer je on živeo za sport od svoje treće godine. Sećam se da mu je majka Sunčica kupila malu, srebrnu loptu i on nije hteo da se odvoji od nje. Spavao je s njom i još je čuva – otkriva nam Sevdalinka koja polako sređuje utiske sa ovogodišnjeg Kupa Radivoja Koraća.

Sevdalinka Todić

Njenu radost što tik uz parket prati unuka pretio je da pomuti nemio događaj poslednje večeri kada je pored nje povređen školski drug njene srednje ćerke Dušice, Miodrag Radović.

– Bilo je strašno, jer su mogli da ubiju nedužnog čoveka. Navija se srcem, a tu su i dlanovi da se bodre naši momci. Ja aplaudiram i kad koš da protivnička ekipa, jer se svako bori za pobedu, a samo jedan može da pobedi i nema potrebe trošiti sebe i nervirati se. Valjda sam takve prirode, čitav život sam umerena u svemu i ako primetim da mi nešto škodi i da mi može nauditi imam kočnicu. Utakmice pratim iako imam pejsmejker jer znam koje su moje granice, dokle može da me ponose uzbuđenje. Sa štakama odlazim na “Čair” da bodrim unuka i ići ću dok budem mogla – kaže Markova baka.

Starica s ponosom ističe da je rodila tri ćerke, od kojih je najmlađa Markova mama, i da ima osmoro unuka i pet praunuka.

– Šesto praunuče je na putu, a biće ih još. Život naše porodice nije bio lak, ali su svi postali svoji ljudi. Marko je odrastao u centru Prištine gde smo imali porodičnu kuću. To što je bio prognan nije ga sprečilo da ostvari svoje snove – kaže baka Sevdalinka.

Baka se hvali da je i Markov otac Zoran Simonović bio uspešan odbojkaš, a da su Markovim stopama krenuli i rođaci Dušan Jerić i Petar Pajković.

– Marko nikada nije zaboravio na svoju porodicu i trudi se da provede vremena sa nama koliko mu obaveze dozvoljavaju. Dok je igrao za Ergonom, ovde u Nišu (sadašnji KK Car Konstantin) nisam propuštala nijednu utakmicu. Sada ga više pratim na TV, ali on zna da sam ja uvek s njim, srcem i dušom.
Baka Sevdalinka je tokom Kupa imala zadatak da deci iz komšiluka, u Dušanovoj ulici, obezbedi susret sa Markom:
– Zamolila sam ga da dođe, jer su me deca danima molila. Majka jednog od njih mi je ispričala da od uzbuđenja njen sin nije mogao da spava noć pošto je upoznao Marka. Dobro je da deca imaju takve primere, ne zato što je Marko moj unuk, već zato što je pozitivan primer uspešnog i porodičnog čoveka.

Takođe pročitajte

Uticaj godišnjeg doba na naše raspoloženje

Promena godišnjih doba često ima dubok uticaj na naše fizičko i mentalno blagostanje, a čini …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.