Motel “Predejane” ponovo spreman za goste

Biser tranzitnog turizma na jugu Srbije – motel “Predejane” spreman je posle višednevne pauze za svoje goste ali je rad prilagođen uslovima zaštite od virusa COVID 19.

Pored detaljne dezinfekcije koja je obavljena ovih dana  napravljen je i novi raspored u obe sale u prizemlju tako da je ukupan broj gostiju koji mogu da borave 105, i to  u Gril sali 70 a u Plavoj sali 35 gostiju.

Kristina Stojanović, ćerka pokojnog vlasnika Dragana Pavlovića (56) kaže da su smogli snage da otvore motel jer je taj objekat mnogo značio njenom ocu. Pavlović je pre mesec dana preminuo u niškom Kliničkom centru od upale pluća.

“U znak sećanja na mog oca motel će nastaviti da živi, kaže Kristina.

Dragan Pavlović je motel kupio 2003.godine i to jedna od malobrojnih uspešnih privatizacija u ugostiteljstvu ne samo na jugu Srbije nego i u celoj zemlji. Za sve ove godine neprestano je ulagao u objekat jer mu je bilo stalo da održi nekadašnju slavu motela i sačuva radna mesta. Motel je sagrađen u “zlatno doba” stare Jugoslavije i godinama je bio kultno mesto ne samo putnicima namernicima već i stanovništvu od Niša do Vranja, Leskovca, Vlasotinca, Grdelice…i Dragan se potrudio da mu posle privatizacije vrati staru slavu.

“Hoću da pokažem da i mi na jugu umemo nešto da napravimo, da imamo osećaj da ugodimo gostu. Nije mi žao nijednog dinara koji sam ovde potrošio.   Lako je biti uspešan kad smo jedini na Koridoru ali nije mi to cilj jer ja od ugostiteljstva ne živim. Uživam da budem ovde, da vidim da su gosti siti a moji radnici zadovoljni, govorio je Dragan koji nije bio sklon velikim rečima nego delima.

Ulagao je ne samo u motel a nesebično je donirao novac za rodno Predejane. Neka njegova dobročinstva su dobro poznata ali za mnoga se i ne zna jer on to nije želeo. Pamtio je dobro svoje dane nemaštine i ljude koji su mu pomagali iako to nije bio ni delić od onoga što je on davao drugima. Njegov život nije samo inspiracija za film nego i za čitav roman jer je od siromašnog dečaka iz male varošice postao čovek koga su svi poštovali, od školskih drugova do predsednika države. Njegova humanost ponekad je sličila naivnosti pa su ga dobronamerni iz okruženja upozoravali da ga ljudi možda i koriste ali se on nije obazirao.

“Ne mogu da zaboravim kako sam plakao jer nisam imao pare za užinu na velikom odmoru. Krio sam se iza drveta da mi se deca ne smeju i bilo me stid. Dobro pamtim učiteljicu koja je bila jedna divna žena kojoj sam ostao zahvalan za sve što je učinila za mene. Pratilo me je to čitav život i zato sam se zakleo da nijedno dete ne sme da bude gladno, niko ne sme da bude bez struje ili bez lekova, prisećao se u retkim prilikama kada je govorio o svom odrastanju.

I kao u holivudskim filmovima sreću je prošao na drugom kraju sveta, u dalekom Kazahstanu gde je upoznao i ljubav svog života, suprugu Marinu sa kojom ima dvoje dece, Kristinu i Aleksandra. Bogatstvo je stekao u građevinskoj industriji u Rusiji a nije krio da je veći deo tog novca ulagao u Srbiju, odnosno u Predejane.

 

 

 

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

Jedan komentar

  1. Samo napred!!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.