Mirisno nasleđe baka Ljubice

Prvu lukovicu zumbula Ljubica Dimitrijević, domaćica iz zaplanjskog sela Taskovići zasadila je šezdesetih godina prošlog veka a danas od njene  ljubavi prema cveću uživaju i potomci.

Čitavog života baka Ljubica je sadila cveće jer joj je život bez boja i mirisa bio nezamisliv. Cveće je bilo njen hobi i potreba da svet oko sebe učini lepšim. Od cveća se nije materijalno obogatila ali je obogatila svoj život a tu ljubav prenela je i na potomke. Iznad porodične kuće u selu Taskovići svakog proleće procvetaju zumbuli, oni pravi domaći, ne hibridni, koji najlepše i mirišu. Čitavo brdo poplavi od lepote na radost porodice, komšija pa i pčela. Branje zumbula i vezivanje u “kitke” prilika je da Dimitrijevići zarade neki dinar ali im je mnogo važnije uspomena koju čuvaju.

“Sećam se da je prvo zasadila dva reda a onda je svake godine povećavala zasad. Teren je strm i zahtevan za obradu ali je ona bila uporna. Kad je već napuštala snaga tražila je od mene samo da joj napravim redove a ona će sama ostalo. I tako je nastala ova padina pod zumbulima koje smo nastavili da negujemo i posle njen smrti. Imamo podršku sina i ćerke, snaje i unuka, priča njen sin Dušan Dimitrijević koji se priseća da je “proširio biznis” kada je davne 1973.godine kupio “škodu” jer je bio u prilici da buketiće zumbula prodaje u Nišu.

“Svi su bili oduševljeni lepotom i mirisom naših zumbula. Bilo je drugo vreme i uđem u nekadašnji SDK, imali su veliki hol, i prodam začas punu korpu zumbula. Tu u centru je bila Niška banka a onda se prošetam do Dušanove ulice do Socijalnog i Jugobanke i sve prodam za par sati. Registracije “škode”  stizala mi je baš u vreme kada procvetaju zumbuli tako da nikada nisam brinuo hoću li imati para da platim. Sada prodajemo nakupcima jer nisam u stanju da tako obilazim mušterije, veli Dušan koji za sve ove godine samo dva puta nije ubrao zumbule, 2000. i 2002.godine i to zbog zdravstvenih problema. Svakog proleća naprave više stotina buketa zumbula.

“Moja majka je volela cveće i sudbina je htela da dobije snaju Slavicu, moju suprugu, koja na isti način uživa u cveću tako da nam je kuća uvek u cveću kao i kad je ona bila živa. I moja sestra Vera je kao uspomenu na majku prenela lukovice zumbula i ima sličan zasad. Zanimljivo je da je  grob naše majke  prekriven zumbulima a mi ih nismo sadili,  veli naš sagovornik.

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.