Mladi kolekcionar Milan Ristić je veliki poštovalac tradicije i narodne nošnje, što čini i deo njegove bogate kolekcije, gde se mogu pronaći dragulji iz 19. veka kao što su: suknje, jeleci, kecelje, tkanice, marame ali i ćurdija-svečana haljina kao i kaica, poznata kao i nevestinjska kapa iz tog perioda.
Pored toga što skuplja najređe i jedinstvene primerke, Milan iz Svrljiga se bavi i ručnom izradom delova narodne nošnje njegovog kraja koji datiraju iz najstarijih vremena.
Kolekciju čini više od 1500 delova narodne nošnje koje je Milan prikupio obilazeći okolna sela, od najrazličitijih profila ljudi, gde su se našli i zaljubljenici u tradiciju i folklor, komšije, baka, drugih kolekcionara. Ono što ne može da dobije ili kupi, napravi sam tako što ručnom mašinicom za vez istka na razboju šaru, baš onako kako su to mnogo vekova unazad radile abadžije koje se danas mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Danas je teško uopšte naći mašinicu za vez, ja sam od bake nasledio jednu, a drugi mi je poklonio čovek u jednom selu. Sve ono od narodne nošnje što nemam u svom fundusu, a što vidim kad kod nekog odem, a ne želi da proda ili pokloni, ja slikam, uzmem kroj pa uradim repliku. Za izradu jedne kecelje potrebno mi je najmanje tri dana, a ako je bogato vezena onda i do 10 dana. Posao zahteva dosta rada, menjanje vunice, preziznosti, strpljenja, a izrađuje se tako što se iscrtano platno pripremi za ram gde se okači, da stoji ravno dok se veze mašinicom. Radi se uvek s naličja, da bi vez ostao na prednjoj strani, odnosno na lice. To se posle prišije za kecelju ili neki drugi odevni predmet – objašnjava nam Ristić, inženjer modnog dizajna.
Milan naglašava da narodnu nošnju koja nastane u njegovom ateljeu, izradi po uzoru na original želeći da ih tako sačuva od zaborava i predstavi baš kako je nekada izgledala.
Ljubav prema narodnoj nošnji i tradiciji rodila se, kaže, još kada je kao srednjoškolac počeo da se bavi folklorom. Vrlo brzo počeo je da prikuplja originalne suknje, čarape, šajkače, šubare, anterije, prtene košulje, jeleke, opanke, marame…
Gotovo za svaki komad nošnje koji imam, znam odakle je, zašta je spremljen, da li je dar, da li za onaj svet gore. Uglavnom je to bila devojačka sprema. Tu su suknje pismarka, kakve je tkala i moja baka, zatim suknje levke, kecelje sa „lskavkama“ kako su ih zvali u ovom kraju, a to su najsvečanije kecelje. Tu su čarape dvopređne karakteristične takođe za svrljiški kraj, nakit iz 1839. dve pafte iz 1905. godine iz Bele Palanke, odnosno dekorativne metalne kopče za ženski pojas, pušćuli odnosno mamlije ili naušnice i još mnogo toga – objašnjava nam ovaj kolekcionar.
Pitali smo Milana ako je ikako moguće da od svih antikviteta, izdvoji omiljen i kaže nam nešto više o njemu.
Najdraža mi je kaica iz 19. voka, to je ženska kapa koju su nevestinje nosile na dan svadbe pa sve dok ne rode dete. Najstariji detalj je ćurdija iz 19 veka, najsvečaniji odevni haljetak koji su sebi mogli da priušte samo imućne dame tog vremena. Do nje je došao sasvim slučajno, preko prijatelja iz Pariza koji su poreklom iz Svrljiga, ali su davno otišli trbuhom za kruhom.
Poneli su sa sobom tu neku nošnju kao uspomenu da ih seća na ovaj kraj. Jedan deo nošnje, ovu ćurdiju, odlučili su da mi poklone. To je zaista redak primerak, ima je samo u nekim muzejima u Srbiji. Za vreme Turaka su kuće u Svrljigu neretko paljene, pa je mnogo te garderobe uništeno, tako da su ovakvi primerci pravo blago – priča nam on.
Dodaje da je danas malo onih koji nošnju izrađuju ručno, te da su zanat od abadžija preuzele kompjuterske mašine. Priznaje da modern nošnje liče na one stare, ali da su materijali znatno drugačiji. Objašnjava nam da se nošnja svrljiškog kraja menjala kroz vekove, onako kako su prilike to dozvoljavale.
Pre Drugog svetskog rata nošnja je bila oskudnija vezom, nije se imalo para, jer što više veza, nošnja je bogatija. Кasnije je došao trend floralnih motiva, da se veze cveće, pre toga je bila zastupljena geometrija – objašnjava ovaj mladi modni dizajner. On ističe da mu je želja da otvori svojevrsni muzej u kom bi izložio svu svoju bogatu kolekciju i prezentovao je javnosti.