Kulturna dobra su kolateralna šteta tokom tranzicije

Od osnivanja Zavoda RR (EI Niš) do prodaje kao Holding korporacija prošlo je sedam decenija a pisanih tragova i svedoka o tome šta je sve ovaj gigant posedovao prava su retkost. Kao relikvije jednog doba, koje je obeležilo industrijalizaciju Niša i okoline, čuvaju se u niškom Istorijskom arhivu dva radio aparata.

Poslednji i prvi, tako bi se moglo najkraće nazvati postavka koja će uskoro ugledati svetlost dana u holu niškog Istorijskog arhiva gde će biti izloženi neki predmeti koji su samo čudom spašeni od propasti. Reč je o dva radio aparata koji pripadaju iz prve, odnosno poslednje serije koji su se proizveli u EI Niš.

Jedan od stečajnih upravnika prepoznao je njihovu “vrednost” ali ne u materijalnom smislu već kao materijalni dokaz da je Niš nekada bio konkurencija Simensu i Filipsu. Pokucao je na vrata Istorijskog arhiva i otvoreno im rekao da će završiti na smetlištu jer nije siguran da će neko posle njegovog odlaska znati da ceni “vrednost” ovih predmeta.

“Popisne liste kulturnih dobara iz fabrika ne ulaze u arhivsku građu tako da mi ne posedujemo nikakve informacije u vezi toga. Sasvim slučajno smo uz arhivsku građu dobili ova dva eksponata. Prepoznali smo da oni ne podpadaju pod našu delatnost ali da su vredni čuvanja jer su deo Elektonske industrije i deo našeg grada, Milutin Miltojević, arhivista Istorijskog arhiva u Nišu.

Ovaj detalj o sudbini dva radio aparata najbolje ilustruje celu priču oko imovine Elektronske industrije čiji je sunovrat počeo devedesetih godina sa uvođenjem sankcija. Ostalo je zabeleženo da su proizveli više od pet miliona TV prijemnika i da su raspolagali sa 18 hiljada kvadrata poslovnog prostora. Prostirala sa na 100 hektara i u najbolje vreme imala 18 hiljada radnika…Jedan od hroničara ove niške industrije uoči privatizacije i tranzicije mr Novica Ranđelović, autor mnogobrojnih monografija, tvrdi da je zauvek “izgubljeno” na stotine vrednih umetničkih dela  jer su ona bila “kolateralna šteta”.

“Kabineti direktora velikih fabrika poput EI, Agrokombinata, MIN, Duvanske industije, Niteksa, Vulkana i mnogih drugi nisu se mogli zamisliti bez slika poznati jugoslovenskih slikara. Neko ko je bio upućen u njihovu vrednost “sklonio” ih je na “sigurnom” tako da one nikada neće postati deo opšteg narodnog dobra. Da su sačuvane mogle bi da ispune najmanje tri galerije svetskog nivoa ali u tom ludilu niko nije mario za umetničke slike. Da su barem bile popisane ostao bi neki trag a ovako samo bledo sećanje, svedoči Ranđelović i dodaje da su ih kupovali sami direktori a često su bili prigodan poklon poslovnih saradnika za značajne jubileje.

“Tranzicija je transformacija društveno-ekonomskog poretka iz socijalizma u kapitalizam i trebalo je tako da bude po nekim zakonima tržišne nauke. U našem slučaju to je bila jedna entropija koja počinje građanskim ratom 1992.godine, sledeća tačka je hiperinflacija, zatim sankcije međunarodne zajednice, rat u Bosni, nemiri na Kosovu, bombardovanje a zatim i tkz.demokratske promene sve su to tragične tačke naše tranzicije koja je okončana 2003-2005. godine pogubnom pljačkaškom privatizacijom koja je uništila ekonomska tkiva naše privrede od kojih su mnogi bili priznati na međunarodnom tržištu, opisuje mr Ranđelović okolnosti koje pored ekonomskom dovele i do urušavanja svakog drugog segmenta a pogotovo u oblasti kulture.

“Brilijatno negovanje kulturnih sadržaja bila je poslastica za radnike  koji su imali spokojstvo življenja koje podrazumeva sigurne i solidne plate, sređenu porodičnu situaciju pa su mogli da se bave kulturom. Pokretali su radničke novine, izložbe, kolonije, putovanja…Sve je to deo istorije na koju trebamo biti ponosni.

Uspomena na sve što je nekada predstavljala Elektronska industrija čuva se u Muzeju industrijske baštine u okviru Naučno-tehnološkog parka u Nišu. Muzej poseduje par stotina eksponata onog što se nekada proizvodilo u niškim fabrikama a izvozilo širom sveta.

“Taj muzej su pokrenuli entuzijasti okupljeni oko Udruženja stvaralaca Niša “Car Konstantin”, čiji sam ja predsednik, i Udruženja  za negovanje industrijske baštine i novih tehnologija na čijem čelu je profesor Bata Milovanović, podseća naš sagovornik.

 

Takođe pročitajte

Počeo rad na predstavi ,,Vrana u paunovom perju” po romanu Vladimira Vučkovića

U niškom Narodnom pozorištu  održana prva čitaća proba za predstavu “Vrana u paunovom perju”, Vladimira …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.