Kapitalno delo “Graditeljsko nasleđe Vlasotinca” doživelo drugo izdanje

Duh jedne čaršije koji je sačuvan u oronulim zgradama i sećanjima njihovih stanara sročila je u svojoj knjizi “Graditeljsko nasleđe Vlasotinca” kustor Zavičajnog muzeja Danica Valčić koja je posle 16 godina doživela i svoje drugo i dopunjeno izdanje.

Izdavači ove knjige su Narodna biblioteka “Desanka Maksimović” i vlasotinačka  Udruženja poštovalaca Svete gore Atonske i “Loza”.

Prvo izdanje knjige Graditeljsko nasleđe Vlasotinca izašlo je daleke 2002. godine, a evo nas je Danica Valčić sada obradovala drugim dopunjenim izdanjem, gde je uvrstila kapije i balkone. Ova je knjiga jedna od kapitalnih dela, koja čuvaju od zaborava i nebrige nasleđene vrednosti, pa se je zato naša biblioteka potrudila da je odštampa, kaže direktor Srboljub Takić koji je krajem prošle nedelje priredio i promociju ove knjige na kojoj su pored njega govorili autorka i Dragan Vidosavljević, potpredsednik Udruženja poštovalaca Svete gore Atonske.

Prema naslovu knjige reklo bi se da se autorka bavi isključivo starim zdanjima, sačuvanim spomenicima arhitekture u Vlasotincu. Međutim, već na prvim stranama izvire veliki broj podataka koji se odnose na kulturnu, prosvetnu, privrednu , crkvenu istoriju, istoriju zdravstva u Vlasotincu u 19. i prvoj polovini 20.veka. Čini mi se da niko do sada sve te podatke koji se nalaze u starim arhivskim dokumentima, periodičnim publikacijama, monografijama nije sakupio i predstavio na jednom mestu kao što je to učinila Danica u svojoj knjizi, kaže hroničar i dobar poznavalac istorije Vlasotinca Dragan Vidosavljević.

“Na stotine imena trgovaca, lekara, činovnika, učitelja, odvažnih i preduzimljivih Vlasotinčana i njihovih poduhvata kroz istoriju čine od ove knjige jednu sveobuhvatnu monografiju o istoriji Vlasotinca. U njoj su hronološki izloženi najvažniji datumi važni za kulturni i privredni razvoj Vlasotinca. Navešću najbitnije…1895. u Vlasotincu je osnovana prva banka (Vlasotinačka zadruga), a 1908. i druga Trgovačka banka, 1912.godine zahvaljujuči generatoru koji su sinovi vlasotinačkog trgovca Gavrila Popovića ugradili u mlin na Vlasini, Vlasotince dobija električnu uličnu rasvetu, 1920. godine u Vlasotincu je osnovan fudbalski klub Vlasina, 1926. pokrenut list Vlasina, 1922.godine osnovana Vinogradarsko vinarska zadruga, 1935-1937. snimljen prvi film o Vlasotincu SVEDOČANSTVA O ŽIVORTU VLASOTINČANA, u Vlasotincu su između dva svetska rata postojala čak tri (crkveno) pevačka društva Njegoš, Karađorđe i Mokranjac ali i bioskop TON KINO-TESLA,  nabraja Vidosavljević koji i sam potiče od jedne od najstarijih vlasotinačkih porodica.

U prvom izdanju Danica je obradila tridesetak kuća  koje su sazidane krajem 19.veka pa sve do početka 20.veka, odnosno između dva svetska rata. Sada se potrudila da  istraži još neke objekte koji nisu bili obuhvaćeni u prvom izdanju ali i da obradi ulazne kapije i balkonske ograde kao poseban arhitektonski ukras.

“Kapije, balkonske ograde, zaštitne rešetke na prozorskim oknima, ulaznim vratima i na suturenskim prozorima, na tavanskim otvorima za ventilaciju, svakako su osmišljeni dubinom osećaja i jasnoćom ukusa majstora, koji će ostati kao spoemn njihovom umetničkom izrazu. Elementi od kovanog gvožđa izražavaju duh građevine i daju joj određenu individualnost. Majstor kovač, namećući svoj kvalitet i estetski osećaj suštinski razmišlja kao umetnik, navodi autorka knjige i dodaje da su ovi dekorativni detalji bili privilegija bogatijeg društvenog sloja.

Balkon kao arhitektonski ukras nije bio obavezan ali je imao značajni primenu na našim prostorima. On je takođe bio statusni simbol tog vremena, kaže Danica koja ističe veliku zahvalnost svima koji su pomogli da dođe do građe za svoju knjigu. Najupečatljiviju pomoć joj je pružila pokojna Jelica Stojanović Gigina, udata Kovandžić.

“Neumorno mi je pričala o starom Vlasotincu i vlasotinačkim porodicama. Pomogla su mi i njena pisma sa objašnjenjima svega onoga čega se naknadno setila. Tada 86-godišnja starica živo se sećala svog detinjstva i svega što se dešavalo u Vlasotincu. Umrla je 2011.godine u 92.godini života u Beogradu a sahranjena je na Vlasotinačkom groblju, priseća se Danica koja posebnu zahvalnost duguje i pokojnom Jovanu Stojanoviću Pajsi koji joj je pomogao da odštampa prvo izdanje.

“Bio je veoma posvećen Vlasotincu i onima koji su doprinosili njegovom, ne samo privrednom već i kulturnom razvoju.”

O delu Danice Valčić pohvalno se u svojoj recenziji izrazio i dr Srđan Marković koji je naveo da je uspela da “izdvoji sve dominantne stilske celine, počev od onih koje podrazumevamo pod pojmom balkanska arhitektura, preko secesije, klasicističkih reminiscencija do modernizma”.

Nije na odmet podsetiti da će na vreme pred kojim se nalazimo i generacije koje dolaze postaviti ne samo pitanje šta je izgrađeno, već i pitanje šta je sačuvano od onoga što pripada kulturno-istorijskoj baštini Vlasotinca, njegovom biću, zapisao je dr Marković.

Ovaj sadržaj je deo projekat koji je sufininsirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Takođe pročitajte

” Veliko srce dece Srbije” – slogan u svim vrtićima niške “Pčelice”

U svim vrtićima JPU „Pčelica“ Niš ovogodišnja „Dečija nedelja“ obeležava se pod sloganom „Veliko srce …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.