Kako su jedan princ i ministar obeležili Psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Toponici

Prvi pacijent Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti u Gornjoj Toponici bio je princ Đorđe Karađorđević a najviše je na afirmaciji i razvoju učinio Uroš Jekić koji je kao lekar ove ustanove dospeo do ministarske fotelje.

Zvanično je Državna duševna bolnica počela sa radom 1. maja 1927 godine kada je vozom iz Psihijatrijske bolnice Beograd prebačeno 200 bolesnika. Prvi upravnik bio je Marko Radman. Međutim, godinu dana pre toga prinudno je princ Đorđe Karađorđević, prvi sin kralja Petra i kraljice Zorke, prevezen vozom iz Belja u Gornju Toponicu, gde ostaje do aprila meseca 1941 godine.

U istoriji ove ustanove ostalo je zabeleženo da ideja o formiranju psihijatrijske bolnice u Gornjoj Toponici potiče iz davne 1911. godine. Zemljišni kompleks od oko 86 hektara dobila je Kraljica Natalija posle razvoda braka od Kralja Milana Obrenovića i isti prodaje srpskoj državi za 100 000 dinara. Na kupljenom kompleksu nalazile su se 2 veće zgrade i jedna magaza izgradjene od tvrdog materijala, dok je deo zemljišta bio zasadjen borovima, jelom, tujom i drugim kultivisanim drvećem. Kupljeno zemljište je namenski ustupljeno sanitetskom odeljenju Ministarstva unutrašnjih poslova ondašnje Srbije. Prvi svetski rat odlaže pripreme i izgradnju duševne bolnice svo do1926.godine.

Psihijatrijska bolnica u Gornjoj Toponici ima dugu tradiciju i predstavlja ustanovu u kojoj su ispisivane stranice psihijatrije u našoj zemlji. U predhodnih devet decenija, u skladu sa razvojem medicine menjao se način lečenja obolelih od duševnih bolesti i bolnica je menjala svoje lice, ali je uvek imala značajno mesto na karti zdravstvenih ustanova. Kao jedina velika psihijatrijska ustanova u Srbiji, južno od Beograda, ona se nametnula kao važna karika u tretmanu osoba obolelih od hroničnih psihoza a posebno u periodu u kome je hospitalizacija bila dominanto rešenje za najveći broj šizofrenih pacijenata. S druge strane, za psihijatriju tako karakteristična stigmatizacija, nije mogla da zaobiđe, ne samo bolnicu, već i selo Gornju Toponicu. I pacijenti i zaposleni, pai i žitelji Toponice morali su da naue da žive sa ružnim povezivanjem sa ludilom i ludnicom. Verovatno je i to doprinelo da se baš u Psihijatrijskoj bolnici pokrene talas promena u srpskoj psihijatriji i da započne psihijatrijska reforma, kaže dr Milan Stanojković, direktor ove ustanove na proslavi 90 godina od osnivanja.

Bolnica se prostire na 35 hektara i važan deo terapije je rad na ekonomiji koju je uveo doktor Uroš Jekić. Po završenoj specijalizaciji iz neuropsihijatrije od 1924.godine pa sve do 1945.godine radio je u ovoj duševnoj bolnici kao sekundarni lekar, primarijus, šef odeljenja i, najzad, upravnik. U prvoj vladi Srbije, 1945. godine, dr Jekić je ministar zdravlja.

Tokom dve decenije, koliko je radio u ovoj bolnici, osetio je usamljenost ovih nesrećnih Ijudi. Smatrao je da je od velikog značaja za bolesnike, za njihovu psihu, da su okruženi prirodom. Jer, jednolična bolesnička odeća, sivilo prostorija u kojima borave, monotonija života, slabe njihovo intere­sovanje za spoljasnji svet i, uopšte, za život. Imajući sve ovo u vidu, dr Jekić je verovao da će se ovi nesrećnici u okrilju prirode osvežiti kao što “vlaga prene sušom pokunjene biljke”. Želeo je da bolesnike dovede u stanje odgovarajućih Ijudskih odnosa. Zato je stvorio u Toponici veliku ekonorniju na kojoj je, primenjujući radnu terapiju, olakšao život nekolikim stotinama bolesnika. On je te Ijude ne samo razumeo nego i voleo. Ceo njegov život bio je posvećen unesrećenima.

 

Takođe pročitajte

Počeo rad na predstavi ,,Vrana u paunovom perju” po romanu Vladimira Vučkovića

U niškom Narodnom pozorištu  održana prva čitaća proba za predstavu “Vrana u paunovom perju”, Vladimira …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.