Kako je Guča inspirisala dirigenta vojnog orkestra?

Kao dirigent vojnih orkestara u Beogradu i Nišu potpukovnik Dragoslav B.Petrović čitavog života se bavio muzikom ali nikada Gučom.Priznaje da je bio čak naklonjeniji onima koji su u Saboru tručaba nisu videli ništa osim „parade kiča i pića“. Priznaje da ga je ipak „zagolicalo“ više decenijsko trajanje ove manifestacije pa se po prvi put obreo u „prestonici trube“ za jubilarni 50.Sabor a epilog je doktorsko zvanje, jer je naš sagovornik doktor sociologije kulture, ali i knjiga „Sabor trubača u Guči, juče, danas, sutra“.

Autor se zalaže da Guča postane deo nematerijalne kulturne baštine čovečanstva a razloge je detaljno opisao u knjizi.
Dragoslav je više poznat muzičkoj nego vojnoj javnosti iako je ceo svoj radni vek nosio uniformu. U džez muzici je nalazio inspiraciju pa je zato bilo iznenađenje da se pozabavi trubom u sasvim drugom muzičkom pravcu.

“Oduvek sam bio pomalo buntovnik ali i profesionalac u službi. Nekako nisam pristajao na okvire koje guše kreativnost. Nikad nisam bio ideološki opredeljen niti sam pristajao na predrasude. Zato sam i krenuo u avanturu da istražim „fenomen“ Guče kao neko ko ima muzičko obrazovanje a nije životno zainteresovan da promoviše ovaj pravac u muzici, kaže Dragoslav koji se pre šest godina zainteresovao da „iznutra“ otkrije zašto ljudi iz celog sveta, koji čak i ne potiču sa ovog podneblja, svake godine hodočaste u malenu varošicu u zapadnu Srbiju.

“Nameće se podela Srbije na Guču i Egzit kao dve najvidljivije metafore našeg kulturnog opredeljenja. Sabor u Guči je ne samo zbog svog trajanja je postao srpski brend prepoznatljiv u svetu i toga se ne trebamo odreći. Danas se specifičan zvuk srpske trubačke muzike prepoznaje kao „autentičan proizvod“ na svim najvećim i najprestižnijim festivalima širom sveta dok su neki od solista postali prave „zvezde“ kojima odaju stručno priznanje i najveći muzički autoriteti, veli naš sagovornik koji se pored muzičara bavio i gostima Sabora pa je tako kvalifikovao tri tipa:egzibicionistički, meraklijski i šetački.

Razlog za privlačnost hiljade posetilaca Guče nije u tome da je „ovde sve dozvoljeno“ jer dobro je poznato da se ništa manje uzdržano ne ponašaju ni posetioci najpoznatijih evropskih letnjih festivala. Međutim, samo se u Guči uz trubačku muziku i ukupnu atmosferu može osetiti spoj hedonizma i nesputane slobode u izražavanju emocija, zaključuje autor knjige.

Takođe pročitajte

“Žene stvaraju-razgovori pokreću” sa Majom Iskrom

Ciklus “Žene stvaraju-razgovori pokreću” dovodi u Niš Maju Iskru, autorku nagrađenog romana “Aperkat”, magistarku multimedijske umetnosti, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.