Kad dođeš u neke godine, raduješ se što su te lepo primile

“Dođeš tako u neke godine, ovim rečima počinju mnogi poznati citati. Saberu ljudi zrna mudrosti prozivljenih godina i podele. Pa tako dobih ideju da i sama porazmislim.
Dođeš tako u godine kad ti se sve izbistri. Vid ti sve slabiji – a sve bolje vidiš! Precizno odvajaš važno od nevažnog. Shvatiš da je najbitnije ono što je tebi najbitnije. Meriš svojim aršinima. Oblačić se i česljaš po svom, slažeš boje kako ti padne, dobiješ ili skineš poneko kilo, smeješ se ili ćutiš kad ti je volja, govoriš bez ustezanja, čitaš šta tebi prija, izlaziš sa kim zelis i prosto te nije briga šta ce svet reći. Naučiš da je čak i u ljubavi najvaznije da ti voliš, jer dok voliš – živiš. I po tome koliko voliš – znaš koliko si živ.
Dođeš tako u godine kad si se već dokazao u svakom pogledu, svuda gde je trebalo i moglo. Ljudi znaju tvoju vrednost i što je najvažnije, ti je znaš. Znaš svoju cenu i držiš je. Ne mariš mnogo da li te hvale ili kude, laskaju ili ogovaraju. To nije tvoja briga.
Dođeš u godine kad si svestan da zdravlje jeste najveće bogatstvo, a da mir u duši nema cenu. Znaš da su u zabludi svi oni koji veruju da kroje svoju sudbinu. Blago njima u njihovoj blaženoj naivnosti! Jer tebi je jasno da su naše sudbine određene “prevrtljivim povetarcima sreće koje raspoređuju vetrenjače Bogova”. Shvataš da bi sve moglo da bude drugačije da je bilo po tvom. Ali nije! Nekad se, ponešto, slučajno i poklopi. I sto je najvažnije, pomiriš se sa tim. Prihvatiš.
Dođeš tako u godine kad ti je jasno čime te je život nagradio, a šta ti je uskratio. I to, prosto, konstatuješ. Kao rezime. Ne žališ više za onim što je moglo biti, a nije. Dođeš u godine kad ti postane jasno da se sve u tvom životu desilo s nekim razlogom, a nije nam dato da ga razumemo.
Dođeš u godine kad ti je kristalno jasno šta ti je u životu najvažnije i šta mu daje suštinski smisao. Zasijaju prave vrednosti kao dragulji u blatu. I samo su ti one važne. Oko njih motaš klupko svojih dana. A sve što je ostalo u blatu, tamo mu je i bilo mesto. Razrede se prijatelji. Ostane ono malo pravih.
Dođeš u godine kad naučiš da i za sebe odvojiš vreme, da sebi često postaneš prioritet, da se posvetiš onome što ti duša ište -a da te ne grize savest.
I dođeš tako u godine kad ti postane jasno da su one samo broj i da svaki od njih, 10. ili 80., ima istu težinu i važnost. Zapravo, svaka sledeća je malo važnija od prethodne, jer i nju treba valjano pregurati. To je cilj.
Kad dođeš u neke godine ne treba da se osvrćeš na godine koje su prošle. Jer da su vredele, ne bi nas ni napuštale.
Kad dođeš u neke godine, raduješ se što su te lepo primile.

psiholog Slavica Petković

Takođe pročitajte

Život sa MS može biti i fer borba – mart je posvećen podizanju svesti o multipla sklerozi

Mart je mesec posvećen podizanju svesti o multiploj sklerozi (MS) i o tome nas je …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.