ISPOVEST – muž mi je rekao da uspavam decu i ponudio mi “crtu” heroina

“Uspavaj decu, imam iznenađenje za tebe”, ovom rečenicom koju je izgovorio njen bivši muž Katarina M. (45) iz okoline Niša ušla je u surovi svet heroinskih zavisnika.  Ona danas vodi normalan život jer je uspela da pobedi zlo koje je pretilo da joj potpuno uništi život.

Katarina je majka, ima dve ćerke od 19 i 16 godina a smatra da je zavisnik postala zbog lošeg odnosa sa majkom koja je preminula od korone pre dve godine.

“Ćerke nisu sa mnom jer je tamo gde su sada puno bolje za život, čujemo se svakog dana, imamo iskren odnos, ništa nisam sakrila od njih. Srećne su zbog mene što sam uspela da se vratim sebi. Nije fraza ali ja zaista živim za njih jer su one, pored vere u Boga , zaslužne što ja sada odgovorna osoba svesna svih svojih grešaka, kaže Katarina koja nikog ne krivi za ono što joj se desilo.

Tačno je da sam čitavog života imala problem sa majkom, nismo se slagale. Nismo umele da budemo majka i ćerka. Tačno je i da je druga ćerka imala tri meseca kada je suprug jedne večeri doneo heroin i pokazao mi linije i velikodušno mi ponudio da se počastim, naravno kad uspavam decu. Imala sam tada 27 godina i uopšte nisam bila svesna posledica. Pre toga sam već koristila lekove tako da je to bio samo korak dalje u mojoj propasti.  Znam da retko ko u tim godinama postane heroinski zavisnik ali eto ja sam bila ta. Punih 13 godina sam živela u tom svetu. Kad nismo imali novac bavili smo se krađom, i robijala sam zbog toga, i svega je bilo. Mislila sam da sam voljena i da volim ali je sve to bilo pogrešno. Onda je usledio razvod, on je u međuvremenu prestao a ja nastavila taj put i tako 13 godina, priseća se Katarina koja je znala da mora da se ostavi drogu ali nije znala kako.

“Htela sam da se lečim, pokušavala ali nisam mogla da napravim taj prvi korak, da iskreno želim da se oslobodim droge. Ona je zaista bila jača od mene. Išla sam  propast i toga sam barem bila svesna. Patila sam zbog dece, zbog svojih roditelja, brata, sebe i uporno išla ka dnu. Ne znam kako sam se našla u crkvi i  najiskrenije molila Boga samo da mi deca budu dobro. Plakala sam i molila i smogla snage da nazovem doktora Dragana Vukadinovića koji me je već lečio i koji je pristao da me odmah primi na odeljenje u Gornjoj Toponici. Za nekoliko dana bila sam na putu ka zajednici “Zemlja živih”, program koji vodi Srpska pravoslavna crkva. Prvi put sam tada osetila da ću uspeti i da ću se izlečiti. Ništa mi više nije bilo teško i sve muke sam prihvatila jer sam znala da je to moj put ka izbavljenju, priča naša sagovornica koja danas zarađuje sebi za život daleko od mesta u kom je živela. Veli da joj prija promena sredine.

“U toj zajednici sam osetila ljubav prema Bogu, ljubav koju nikad nisam imala i to mi je pomoglo. Uslovi za život nisu bili idealni ali meni to nešto nije smetalo jer sam bila srećnija nego ikad. Nikada neću moći da zaboravim niti da nažem način da se zahvalim svom bratu koji je uvek bio uz mene i ceo život mi je najveća podrška, stvarno ne znam šta bi bilo sa mnom da njega nije bilo. I otac je sada ponosan na mene, obavezno je čujemo svaki dan. Nije lako vratiti se normalnom životu ali nije nemoguće. Najbolje je biti daleko od tog sveta jer možda se neće svakom posrećiti kao meni zato ne treba da se gaje iluzije da je narkoamnija lako izlečiva i da ima srećan kraj.  Ženska zavisnost od heroina je još i teža od muške, oni i uspevaju da se “skinu”. Mislila sam da ću u drogi naći ljubav a samo sam ubijala sebe i sve oko sebe. 

“Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.”

 

 

Takođe pročitajte

Sećanje na preminule poetese – ljubav je pesma, bedem zaboravu

Na poziv Biblioteke i Književnog kluba ‘Rosulja’, privrženošću prave porodice koja se sabira oko ognjišta, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.