„Kristino“, „Agdino“, „Donino“ i „Bosino“, ova vina jedine vlasotinačke vinarije „Filipajac“ imene su dobila po stvarnim likovima, precima Laleta Marinkovića Filipajca.
Krista, Agda, Dona ali i Latetova tašta Bosa čitav svoj vek su obrađivali vinograde ali teško da su računali na „slavu“ koju im je namenio njihov potomak. Lale je jedan od desetak upornih vinogradara i vinara koji tvrdoglavu gaje vinovu lozu na dedovini a motivi su im ljubav prema plemenitom napitku i poštovanje tradicije. Oni jedini za sada čuvaju slavu vlasotinačkog vinogorja koje je poslednje dve decenije na izdisaju. Njegova vina u kategoriji vrhunska bela vina osvojila su drugu nagradu na nedavnom nadmetanju vinara na Vinskom balu u Vlasotincu.
„Verujem da je mojim precima drago što nismo dozvolili da vinogradi propadnu. Iskreno, malo je falilo. Ali, nešto se u meni prelomilo 2011.godine kada smo ozbiljno krenuli da se bavimo ovim poslom. Registrovali smo vinariju i to je za sada ne samo prva već i jedina vinarija u vlasotinačkoj opštini, kaže Lale i dodaje da je bez dinara kredita i podsticaja do sada uložio 50 hiljada evra. Planira i da proširi kapacitete vinarije ali i površine pod vinogradima.
„Godišnje proizvedemo 10 do 12 hiljada litara vina. Vinovu lozu uzgajamo na 2,5 hektara u ataru sela Šišave i Kozare i obezbedimo više od polovine sirovina a ostalo otkupimo od kooperanata.“
Lale kaže da prošla godina nije bila je dobra za vinogradare a neizvesno je kakva će biti i ova.
„Šira je je bila dobra ali je radman je bio loš prošle godine, tek 420 militara. To je ustvari količina vina koja se dobija iz kilogram grožđa i obično bude 500 do 600 militara. Teško da će nam se skoro ponoviti 2013.godina koja je bila idealna za gajenje vinove loze.
Svoje vino prodaje po ceni od 160 do 170 dinara do 300 dinara za vrhunska vina. Pohvalio nam se da su ekskluzivni snabdevači niške kafane „Dušanov konak“.
„Da sam na dobrom putu govore mi moji sinovi koji takođe planiraju da nakon završetka školavanje preuzmu porodični posao tako da će se vinova loza još dugo uzgajati na vlasotinačkim brežuljcima“, poručuje Filipajac.