Mali broj žitelja Vlasotinca obraća pažnju na brojne objekte u centru ovog mesta koji su sačuvali svoju autentičnost.
Izgled fasada više podseća na kulise za snimanje nekog filma iz perioda između dva rata iako se iza njihovih zidova i danas odvija svakodneveni život. Svaki od objekata ima svoju zanimljivu priču. One uglavnom govore o preduzimljivim i vrednim graditeljima koji su se, kao i danas, trudili da svojim pokolenjima ostave bar nešto više od onoga što su nasledili. Tako su imućni industrijalci, zanatlije i trgovci svojevremeno u sred čaršije „čičkali“ svoje proizvodne i stambene objekte čija je lepota i reprezentativnost privukla pažnju Danici Valčić, penzionisanom kustosu ovdašnjeg Zavičajnog muzeja. Ona se arhitekturom ovog mesta bavi decenijama, a najznačajnija saznanja pretočila je u knjigu „Graditeljsko nasleđe Vlasotinca“. Кnjiga je doživela svoje drugo dopunjeno izdanje, a Danica je za svoj rad nagrađena najvišim priznanjem lokalne samouprave.
- “Кada sam po udaji došla ovde iz Ohrida odmah sam primetila da Vlasotince ima čime da se ponosi i da njegovi žitelji možda toga nisu u dovoljnoj meri ni svesni. Srodili su se sa objektima koji ih okružuju, pa ih nisu ni gledali na način na koji sam ja počela da ih gledam. A Vlasotince ima izuzetne objekte koji na mnoge prolaznike ili putnike namernike ostavljaju zaista snažan utisak.” – ističe naša sagovornica.
Ona tvrdi da je retkost da se u ovako malom mestu zadržao tako veliki broj starih građevina, pa je odlučila da podatke o njima sistematizuje i da ih pretoči u knjigu.
- “U mestu u kome sam rođena se stara arhitektura veoma poštovala. Кao deca smo često obilazili znamenite objekte Ohrida. Učeni smo da poštujemo tradiciju i da je čuvamo. Tu se i rodila ta ljubav prema građevinskom nasleđu, pa mi je bilo prirodno da odmah po dolasku u Vlasotince počnem da zapitkujem starije sugrađane kao i njihove srodnike, a sve što bih čula sam zapisivala i koristila kada bih gostima pričala o bogatoj istoriji ovog mesta.” – objašnjava Danica dok šetamo centrom Vlasotinca.
Pokazuje nam čuvenu „Giginu kuću“ iz 1850. godine, gde je sedište biblioteke, i skreće pažnju na 30 godina mlađu „Spaskinu kuću“ o kojoj danas niko ne brine. Potom prolazimo pored niza poslovno-stambenih objekata u nekoliko ulica u centru mesta. Tu su i lokali koji su pripadali porodici Vlade Iliće, nekadašnjeg gradonačelnika Beograda, kao i čuveni mlin iz 1878. godine kao jedan od prvih industrijskih objekata u kome je kasnije bila smeštena i električna centrala. Najmonumentalnija i najreprezentativnija građevina u Vlasotincu je palata bankara Milana Valčića. Ovaj solunac iz čuvenog Gvozdenog puka bio je vlasnik više lokala koje je izdavao u zakup, a u njima su bile smeštene prva vlasotinačka čitaonica, prva štamparija i pošta. Poput drugih imućnijih Vlasotinčana i Milan Valčić je posle Drugog svetskog rata ostao bez kompletne imovine. Danica nam priča da se arhitektura Vlasotinca razvijala kao i u prestonici i to nam ilustruje kućom Jovana Dimitrijevića Amerikanca.
- “Dimitrijević je napravio zaista lepu građansku kuću, a u blizini je imao i svoje vinske podrume, kao i Milan Valčić, jer je Vlasotince bilo čuveno po svom vinogorju. Jovan je nekoliko puta boravio u Americi. Tako je dobio i nadimak, ali je sav novac koji bi tamo zaradio ulagao u svoje rodno mesto. Njagovi potomci su mi pričali da su u kući imali englesko kupatilo, dečiju i gostinsku sobu kao i „plavi salon“ koji im je najviše ostao u sećanju.” – ističe Danica.
Ona naglašava da su nekadašnji graditelji poklanjali izuzetnu pažnju ukrasnim detaljima na svojim objektima od ulaznih kapija, balkona i ograda do zaštitnih rešetki na prozorima i ulaznim vratima. Brojni su i primeri dekorativne obrade fasada poput secesionih predstava ženskih i dečjih glava ili biljnih prepleta.
- “Stari Vlasotinčani su bili veliki domaćini i nisu se stideli bilo kakvog posla bez obzira što su završili i visoke škole. Takvi su i danas. Izuzetno su vezani za porodicu i njeno nasleđe i krasi ih lokalpatriotizam kakav nećete sresti u drugim varošima. Stara čaršija je prilično očuvana i samo je delimično promenila izgled najviše dogradnjom prizemnih lokala, ali su mnogi i tom prilikom vodili računa da se uklope u ambijent i da ga kojim slučajem značajno ne naruše.” – zaključuje Danica Valčić.
Izvor: Večernje Novosti
Foto: Igor Mitić