Čitavu deceniju slogan frizerke u penziji Evice Andonovski iz niške Rengenove ulice je “Ne mogu oni da pokradu koliko ja mogu da zasadim” ali je sada rešila da svoju borbu protiv vandala radikalizuje.
Svoj delić raja od desetak kvadrata ispred zgrade sa brojem 12 rešila je da zaštiti ogradom. Sama je kupila zelenu žičanu ogradu, uložila je nekih tri hiljade dinara, a iz šume je donela drvene kolce koje je obradila i koji treba da drže “ogradu”.
“Veoma sam posvećena ovom parkiću ispred zgrade i nesebično dajem celu sebe da on opstane. Čupaju mi žbunove, kradu saksije, lome ruže, malo koja biljka stigne da procveta ali ja odustati neću. Sve dok budem mogla da se krećem negovaću ove biljke, kaže Evica koja priznaje da nije baš vična u “muškim” poslovima kao što su pobijanje kolaca ali da mora da to savlada jer niko neće da pomogne. U njenoj zgradi ima 26 stanova ali se nikad niko od komšija nije ponudio da učestvuje u sređivanju parka.
Evica se nada da će ograda barem malo osujetiti vandale i da će njeno cveće moći da raste i prikaže se u punoj lepoti.
U Nišu još ima ovakvih “oaza” o kojima brinu entuzijasti kojima je stalo da im prostor ispred zgrade izgleda pristojno. Nazivaju ih “vrtnom gerilom” jer se na plemeniti način bore protiv primitivizma stanovnika gradova.