”Doktorka, da li ću se probuditi?” je prvo i najčešće pitanje koje me pitaju pacijenti pre uvoda u opštu anesteziju. U tom momentu njih ne interesuje gde je hirurg, da li će da boli ili ne, već da li će videti svoju decu ili unuke, da li će dočekati naredni dan.
”Naravno” – odgovaram uvek dajući sve od sebe da u mom glasu osete ono što treba – samouverenost.
”Da li ste sigurni?” – Često ne odustaju, jer su se naslušali priča i priča, nagledali filmova i serija kako je pacijent zaspao za operaciju i više nikada nije ugledao svetlost dana.
”Apsolutno” – odgovaram često s osmehom, jer ako nešto razumem to je njihov strah.
Ukoliko i sami razmišljate o ovome i želeli biste da konsultujete stručnjake – lekari različitih specijalnosti, kao i psiholozi i psihoterapeuti svakodnevno su dostupni na platformi za zdravstvene konsultacije DokTok. Posetite www.doktok.rs, napravite svoj profil i zakažite konsultaciiju kod željenog stručnjaka.
Normalno je da se pacijent plaši, normalno je da je prestravljen; pa čak i ako je prethodno nešto operisao, svaka nova anestezija sa sobom nosi novi rizik i novi strah.
Pacijenti ležu na naš operacioni sto i apsolutno sve prepuštaju nama, svoju svest, svoje telo, svoj bol, svoj život i ostaju da leže na tom stolu samo s nadom da će se probuditi, a kako dublje i dublje tonu u anesteziju i ta nada iščezava iz njihove svesti.
Posmatrajte to kao na kakvog ronioca koji ide u neistražene dubine mora samo sa bocom kiseonika na leđima i maskom na licu. Mapu nema, jer je dubina neistražena. Svetla jedva da ima nešto malo, a što dublje tone i to svetlo je kao svetlost kakve sveće, tinja u daljini. Kako pacijenti tonu u anesteziju nada u njima tinja i dalje, ali je jako daleko, skoro da i ne postoji. Prestaju da je budu svesni.
Rizik postoji. Naravno da rizik postoji. Jedan u milion pacijenata se ne probudi bez ikakvog razloga. Potpuno neobjašnjivo i mistično.
Kod terminalnih pacijenata (pacijenata kod kojih je karcinom uznapredovao) anestezija je jako rizična.
Postoje produžena buđenja, kada se pacijent budi u jedinicama intenzivne nege. To su bezbedna, iako ne baš uvek prijatna buđenja. Bezbedna su, jer je pacijent okružen sestrama koje non stop motre na njega. Na to da li diše i kako, da li je spreman da potpuno i samostalno diše. Da li je svestan ili je pospan i dalje; da li je spreman da ide na odeljenje ili ne. Krajnji sud o odlasku na odeljenje donosi anesteziolog uz konsultaciju sa medicinskim sestrama koje su brinule o tom pacijentu.
Buđenja u operacionoj sali zavise od vrste i dužine trajanje anestezije. Ako je anestezija trajala više sati i buđenje će biti sporije, malo komplikovanije, ali apsolutno bezbedno. Ako je anestezija bila kratkotrajna, takvo će i buđenje biti.
Nikada ne treba zanemariti bolesti koje pacijent ima i obavezno ih treba prijaviti anesteziologu, ma koliko pacijent mislio da su beznačajne, pod kontrolom ili ne, jer one i te kako utiču na buđenje iz anestezije.
Setimo se ronioca sa početka, pa ne može on iz najdubljih dubina mora samo da skoči i udahne vazduh s površine; mora polako da se penje, metar po metar dok ne bude potpuno spreman da prestane da diše vazduh iz boce za kiseonik i zameni ga atmosferskim vazduhom. Isto tako je sa anestezijom. Važno je da anesteziolog prati pacijenta kako bi buđenje bilo što nežnije i da polako vraća pacijenta i omogući mu da bude budan i spontano diše.
Da, apsolutno ćete se probuditi iz anestezije, u to budite sigurni.
Piše: Dr ANETA SURTOV, specijalista anesteziologije i psihoterapeut, DokTok lekar
Izvor: DokTok portal