U mnoštvu restriktivnih dijeta koje se reklamiraju kao čudotvorne, u svetu je sve popularniji jedan ne toliko strog režim ishrane. U pitanju je „fleksitarijanstvo“ koje podrazumeva pretežno konzumiranje namirnica biljnog porekla, bez odricanja od životinjskih proizvoda.
Ima mnogo poklonika i među poznatima – Bijonse, Serena Vilijams i Mišel Obama samo su neki od slavnih fleksitarijanaca. Nutricionisti i ekolozi saglasni su da je ovaj način ishrane dobar ne samo za zdravlje nego i za planetu, jer industrija mesa ima prilično veliki udeo u emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Ukoliko i sami razmišljate da menjate ishranu u ovom pravcu, važno je da se dobro informišete i da pre svega razbijete mitove koji se vezuju za ishranu zasnovanu pretežno na biljkama.
Povrće ne može da zasiti
Kada ljudi počnu da izbacuju meso iz ishrane, jedna od prvih žalbi je da su često gladni. To može biti tačno ukoliko ne unose dovoljno kalorija i ne biraju odgovarajuću hranu. Dva osnovna pravila su da treba unositi što raznovrsnije namirnice, kao i one bogate proteinima. Najkompletniji biljni izvori esencijalnih aminokiselina su soja i kinoa, a ima ih i u sočivu, pasulju, orašastim plodovima… Ako za doručak uzmete tost od integralnog hleba sa puterom od oraha i bobičastim voćem, za ručak neki proizvod od soje sa smeđim pirinčem, za užinu integralne tortilje sa humusom, a salatu od kinoe i pasulja za večeru, obezbedili ste sve potrebne mikro i makro nutrijente i bićete siti ceo dan.
Biljke ne obezbeđuju sve potrebne hranljive sastojke
I ovo je samo mit, jer uravnotežena ishrana na biljnoj bazi može da obezbedi sve što je našem telu potrebno, a donosi brojne prednosti – od gubitka težine i bolje kontrole šećera do smanjenog rizika od kardiovaskularnih bolesti i nekih vrsta kancera. Gvožđa ima u lisnatom povrću, mahunarkama i sočivu; cinka u soji i orašastim plodovima; kalcijuma u kelju, bademima i tahiniju, a omega 3 masnih kiselina u lanenom semenu i orasima.
Teško je graditi mišiće
Biljne opcije pružaju sasvim dovoljno proteina, a mnogo više vitamina, minerala i antioksidanata nego meso. Ključ je opet u dobrom planiranju. Neka u svakom glavnom obroku bude zastupljeno 20 do 30 grama proteina (smuti od banane i edamame mahuna za doručak, salata od leblebija za ručak ili večeru). Jedite dva-tri sata pre treninga ili 30 minuta do dva sata posle. Uzimajte i dovoljno ugljenih hidrata iz celovitih žitarica, voća i povrća jer su oni važan izvor energije.
Soja je štetna
Soja spada u retke biljke koje su kompletan izvor životinjskih proteina. To znači da sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina koje naše telo mora da unese hranom i ne morate je uparivati sa komplementarnim proteinima da bi vaše telo moglo efikasno da ih iskoristi. U jednoj velikoj studiji naučnici su pregledali više od 400 izveštaja o efektima izoflavona iz soje na ljude i zaključili da oni ne utiču negativno na štitnu žlezdu, nivo estrogena i generalno da se ne mogu klasifikovati kao faktor koji remeti endokrini sistem. Zapravo, tofu, edamame i mleko od soje mogu čak da smanje rizik od obolevanja od raka dojke, pokazuju istraživanja.
Biljno je monotono
Kada čujete „vege“ verovatno zamislite tanjir salate i pomislite da je takva ishrana jednolična. Ali biljna ishrana nisu samo salate. Setite se koliko ima vrsta žitarica, povrća, pečurka, voća, mahunarki, semenki, orašastih plodova i na koliko raznovrsnih načina mogu da se spreme. „Biljni proteini dolaze ’u paketu’ sa dragocenim vlaknima i antioksidansima, dok sa životinjskim unosimo i štetne zasićene masti i holesterol. Naš Vege vodič u obliku tanjira daće vam ideje šta i u kojoj količini jesti u jednom obroku, jednom danu ili tokom cele nedelje kako biste dobro kombinovanim obrocima obezbedili sve neophodne makro i mikro nutrijente“, kaže Koraljka Novina Brkić, regionalna nutricionistkinja kompanije Nestlé.