CULIN – legenda grada Vlasotinca

Kada se povede priča o znamenitim Vlasotinčanima uvek se nađe neko (ne)pravedno zapostavljen jer rukovođeni onom narodnom “o popu i selu” niko koga znamo nam nije dovoljno dobar.

Nije bio glumac, pevač, umetnik u formalnom smislu ali je imao više duha od bilo kog komičara i umeo je društvo da “digne iz mrtvih”. Dragan Kostić zvani Culin (29.9.1956-25.7.2015) nikog nije ostavljao ravnodušnim a najbolje ga je u jednoj rečenici opisao njegov prijatelj i novinar Zoran Nikolić  Zozon koji je za njega rekao da je “bio dobar za sve samo ne za sebe.”

Ovaj opis bi lako mogao da opiše čitav njegov, ipak prekratki život. On je bio Prometej, iako Vlasotincu nije doneo vatru ali je donosio neku svežinu u ponekad zaspalom palanačkom životu.

“Mogao je biti bilo šta u životu. Koju god profesiju da je odabrao, bio bi najbolji ali je on odabrao da bude Culin i ne treba ništa više dodati i niti oduzeti, setni su njegovi drugari Gojko Mitć Šop, Zoran Stamenković Badojla i Dragan Golubović Švrća.

Rana zbog njegovog preranog odlaska još su sveže i teško im je da poveruju da ga više nema.

“Ponekad pomislim da je i njegova smrt bila samo dobar skeč koji je smislio da bi mogao da nas posmatra kako ćemo se ponašati. I koliko da nam nedostaje kada pričamo o njemu uvek mi se pojavi osmeh na licu i mislim da je njegova veličina u tome, znao je svakom da “podigne moral” i ja sam verovao da će živeti večno, veli Švrća koji ne pripada Culinovoj generaciji, par godina je mlađi, ali ga je pratio kao starijeg brata.

Prvi kafić u Vlasotincu čuveni “Bum” u centru grada preko puta policije, škole i muzeja otvorio je Culin. Doneo je u varoš i picu kada je otvorio piceriju a posebno lepe uspomene ih vežu za kafanu legendarnu kafanu “Lovac”.

“Imao je njuh za posao i umeo je da napravi pare. Ali, od toga nije imao koristi jer je bio dobričina koji je i poslednji dinar delio sa društvom. Mogao je biti i uspešan sportista ali ga nije držalo mesto, stalno je tragao za nečim kao da je znao da će ga smrt odvesti u najboljim godinama života, pričaju njegovi drugari i prisećaju se da se predstavljao kao “seljak iz Orašije”.

“Samo je on znao da na takav način pravi šale na svoj račun. Čak i teško bolestan sve nas je bodrio. Umeo je da se igra i bio je jedno veliko dete tako da mu niko nije zamerao kada smisli neki štos i na račun drugih. Činjenica je da je bio cenjen i van Vlasotinca upravo zbog svog šarma i duha koji nije bio usiljen nego spontan i zanimljiv.

Uspomenu na Culina čuva i nejgova supruga Olivera ali i sinovi Luka (29) i Aleksa (26) koji gradu uspešnu pevačku karijeru.

Ovaj sadržaj je deo projekat koji je sufininsirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Takođe pročitajte

Misterija jednog izgubljenog grada među stranicama knjige Veroljuba Trajkovića

Luksuzno opremljena, dvojezična knjiga na četiri stotine strana “Caričin grad – izgubljeni grad u podnožju …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.