Penzionisani policijski inspektor Bratislav Timotijević Foto: Internet Magazin Sana Life

Bratislav Timotijević – Maloletnička delikvencija i narkomanija su problemi koji se tiču svih nas

Maloletnička delikvencija je ozbiljan problem današnjeg društva, tačnije problem svih nas. Ona predstavlja uključenost maloletnih lica i izvršenje različitih kaznenih dela, zbog kojih je protiv njih pokrenut kazneni postupak i izrečena neka kazna.

Po podacima iz PU Niš, broj kaznenih dela, odnosno maloletničke delikvencije je poslednjih desetak godina u značajnom porastu. Maloletnička delikvencija je u velikom broju slučajeva povezana sa još jednim problemom današnjeg društva, tačnije problemom koji se zapravo tiče i čitavog sveta, a to je droga.

U današnjem intervjuu razgovarali smo sa nekadašnjim policijskim inspektorom PU Niš i dugogodišnjim rukovodiocem grupe za suzbijanje maloletničke delikvencije u Nišu, danas penzionisanim Bratislavom Timotijevićem.

Koji je Vama bio najteži momenat u karijeri?

Bilo ih je dosta, sve situacije koje su se ticale maloletnika odnosno dece, bile su jako potresne. Bekstvo od kuće, panika roditelja koji ne znaju gde im je dete.

Pored same potrage za tom nestalom decom, morate takođe biti i dobar psiholog kako bi roditelje umirili i pribrali bar malo.

Najgori momenti su bili kada sam morao da najgore vesti o deci saopštim roditeljima i tih momenata se nerado sećam.

Možete li nam objasniti povezanost maloletničke delikvencije i narkomanije?

Naravno jedan od segmenata koji ima svoju veliku težinu je svakako i narkomanija koja je neretko uključena u ovu vrstu delikvencije.  U mom poslu susreo sam se sa mnogo slučaja pronalaženje dece koja su bila pod dejstvom raznih opijata, u besvesnom stanju, koja su zaista bila životno ugrožena.

Bilo je slučajeva pronalaženje dece u potpuno neadekvatnim uslovima, u šupama, podrumima gde su ležali u smeću predozirani i u besvesnom stanju. Ovi primeri su takođe nešto što je bilo teško i mučno videtii u karijeri.

Penzionisani policijski inspektor Bratislav Timotijević Foto: Internet Magazin Sana Life

Koliko godina je imala najmlađa osoba koja je bila deo začaranog kruga narkomanije?

Najmlađi evidentirani delikvent je imao 11 godina ali su mi kolege kasnije rekle da su nažalost nalazili i decu od 9 godina. Ta deca su konzumirala marihuanu i to praktično od drugog razreda osnovne škole.

Sve se to nažalost dešavalo i ja sam bio u prilici da se susrećem sa decom, što bi po zakonskoj definiciji bila svaka osoba starosti do 14 godina. Od 14. godine do 18. godine kategorija u koju spadaju su – maloletnici.

Danas se ta granica pomerila i sada su uključena deca koja idu u sedmi razred, pa čak i šesti razred osnovne škole, gde već imamo evidentirane uživaoce, dok u starijim razredima kao na primer osmi razred, prva godina srednje škole uveliko imamo i one koji se bave distribucijom odnosno prodajom narkotika i opijata svojim školskim drugovima.

Ovo predstavlja vrlo ozbiljan problem i  svi mi uključujući institucije i društvo imamo zadatak suzbijanja, smanjenja ali i prevencije i to među najmlađima.

Da li Vi prihvatate kvalificikaciju na lake i teške droge ukoliko uzmete u obzir vaše iskustvo i vaš rad sa maloletnicima i decom

Ne prihvatam tu kvalifikaciju droge, jer za mene ne postoji laka i teška kategorija, kao što nema lakih i teških bolesti jer svaka je ozbiljna.

Mogu reći da možda ima manjeg i većeg obima štetnosti kada su u pitanju opijati, neki od njih izazivanju i to samo u početku, manje psihofizičke poremećaje , dok neki od njih su mnogo drastičniji već nakon prvih konzumacija. To bi bila jedina podela koju bi ja nekako i mogao da prihvatim.

Ni ona nije možda najadekvatnija ali eto bila bi pandan podele lake i teške droge. Svaka konzumacija bilo kakvih opijata i narkotika ukoliko se nastavlja i koristi učestalo, ostavlja trajne psihičke i zdravstvene probleme. Tu su naravno mnogi drugi problemi kao na primer socijalni problemi ali ovo se prvenstveno odnosi na samo zdravlje pojedinca koji je korisnih opijata i narkotika.

Možete li nam ispričati na koji način pojedinac odnosno maloletnik kreće put krivičnih dela

Na samom početku maloletno lice uzima onaj novac koji mu je dostupan. To može biti novac za užinu ukoliko pričamo o đacima, ili novac za određene školske aktivnosti. Nakon toga kada tog novca nema, ili kada roditelji prestanu da taj novac daju deci iz sumnje da se taj novac koristi u druge svrhe, taj isti pojedinac pribegava najpre takozvanim kućnim krađama.

Sledeći korak kada se resursi u okviru porodice potroše, jesu krađe van kuće, a neretko drskim krađama i razbojništvom. Pod drskim krađama podrazumevamo otimanje nakita ili zlata sa drugih osoba, krađe ličnih predmeta, torbi itd. Sve to vodi i ka izvršenju drugih krivičnih dela kao što je: obijanje vozila, krađa vozila.

Apstinencijalna kriza u kojoj se pojedinac odnosno korisnik opijata i narkotika nalazi u trentku izvršenja navedenih krivičnih dela je stanje u kome pronalaženje odnosno nabavka tih narkotika je jedini cilj i gde se sredstva i načini uz pomoć kojih će taj pojedinac doći do novca – ne biraju.

Sledeći nivo jeste preprodaja narkotika. Povezuju se sa nekim malo većim dilerima od kojih su inače do tada nabavljali drogu i počinju da rade za njih, u smislu preprodaje narkotika, a za “razliku u ceni” obezbeđuju drogu za sebe.

Oni su i najopasniji zato što je njihov zadatak da šire mrežu odnosno moraju da imaju što veći broj konzumenata, kupaca kako bi mogli da ostvare profit i kako bi nabavili narkotike za svoju ličnu upotrebu. To je svet koji se progresivno širi i to zaista postaje jedan zaista ozbiljan problem.

Da li postoje neki brojčani podaci koji se tiču opštine Niš?

Broj konzumenata nažalost ne može biti tačan niti je policiji poznat iz razloga što su u evidenciji policije registrovana samo lica koja su bila privođena i kod kojih su narkotici pronađeni, dok sami konzumenti nisu bili u kontaktu sa policijom. Ono što znamo jeste da je ta brojka mnogo veća od onoga što realno znamo. Zakon danas nalaže nultu toleranciju na posedovanje bilo kakve vrste narkotika i opijata, dok ranijih godina nije bilo tako.

Pored toga što se broj konzumenata širi na ovakav način koji je jedan od uzroka, drugi je i to što je nažalost u zadnjih desetak godina crno tržište ponude narkotika i opijata prošireno. Pojava sintetičke droge koje se relativno lako proizvode u ilegalnim laboratorijama i lako su dostupne.

Jedna od takvih droga jeste i ekstazi koja je proizvedena u formi tablete sa različitim logoima i u različitim bojama, tako da na prvi pogled privlače pažnju zbog svog dizajna. Vrlo često se tumače kao bezazlene i lako su dostupne, tačnije stotinak komada tih tableta osoba koja ih distribuira može vrlo lako da smesti u džep malo veće jakne.

Šta po vama treba da učini društvo između ostalog i mediji da bi se nekako skrenula pažnja na taj problem?

Mi moramo da budemo svesni toga da to nije došlo sa savremenim dobom već da iza toga stoje veliki i duboki koreni.

Setimo se hipi pokreta koji je maltene javno propagirao marihuanu i smatrao je nečim apsolutno bezazlenim i legalnim. Kasnije se to razvijalo i pravljene su nove veštačke droge i korišćene su u raznim uslovima.

Jako je teško izboriti se sada sa tim na neki brz i efikasan način i svi smo toga svesni. Nažalost to je nešto što neće moći da se iskoreni, neće moći da se suzbije ali da se radi na tome da mladi ljudi ne ulaze u taj svet, da se mladi ljudi spreče da postanu deo toga je nešto na čemu država i društvo može da radi.

Prevencija i to od najranijeg doba, organizovana predavanja od strane stručnih ljudi, jedan je od načina. Predavanje u vidu redovnog časa i da tako nešto postane normalno i obavezno. Da se govori o štetnosti, da se eventualno kada su u pitanju stariji razredi ili neko ko je već ušao u taj svet govori o tome i podeli svoje iskustvo kako su prevazišli i izlečili se. Da oni ispričaju svoja traumatična iskustva, kakav je put odvikavanja bio i kroz šta su sve morali da prođu.

To je nešto što je vrlo važno i vrlo bitno, to je nulta stvar, a nakon toga ide jedna ozbiljna kampanja uopšte u medijima, društvenim mrežama. Filmovi i slični sadržaji vrlo često popularizuju svet narkomanije i prikazuju ih na jedan ne baš tako adekvatan način. Naravno na kraju, pouka tih sadržaja odnosno filmova jeste da je svet narkomanije loš ali način života u tim filmovima vrlo često može da stvori lažnu sliku, pogotovo kod mlađih generacija.

Svi mediji moraju da nepoplarišu to, već naprotiv – da pričaju o tome kao o nečemu što je loše i što na kraju krajeva ugrožava živote pojedinaca.

Policija i sve druge instititucije imaju obavezu da sprečavaju, a ne samo da deluju preventivno. Da jačaju svoj rad na otkrivanju tih grupa, laboratorija, dilera. Lično mislim da naša država u zadnje vreme vrlo efikasno radi na tom otkrivanju.

Svako treba da shvati to kao ozbiljan problem i da svakome sutradan možda može i da se desi.

Svi trebaju da budu uključeni i svako treba da da doprinos.

“Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.”

Takođe pročitajte

Proleće je vreme za nove početke i zato ,,Hajde da imamo vremena za pregled’’

Žene su poznate po veštini da u isto vreme mogu obavljati više stvari. Da bi …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.