„Banova tajna“ – rakija sa porodičnim grbom

„Porodica je veza sa prošlošću i most ka budućnosti“ (Aleks Hejli) ako bi doslovce sledili ovu mudrost američkog pisca onda je porodica Blagojević iz Vlasotinca pravi primer.

Milan Blagojević Ban (34) je diplomirani pravnik ali u svojim korenima vuče ljubav prema pečenju rakije i ne krije da je glavni „krivac“ njegov pokojni deda Vita Ban. O Vitomiru Blagojeviću Banu mogao bi se napisati roman ali će ostati upamćen kao učitelj, dugogodišnji direktor Narodnog muzeja i osnivač Kulturnog centra u Vlasotincu. Što se njegovih naslednika tiče ostavio im je mnogo više od materijalnih dobara a to je ljubav prema porodici i njenim vrednostima.

Kuća u kojoj se ne peče rakiju, kojom se slavio dolazak i odlazak sa ovog sveta ali i sve slave i preslave,  u vlasotinačkom selu Kruševici nije se smatrala domom. Jednostavno, bila je kućni amanet, „svetena voda“ za sve muke i radosti.

Sa tim nasleđem su Milan i njegov brat Dragan pre 10 godina krenuli iz hobija ali i poštovanja prema precima da peku rakiju. Krenuli su sa starim deda Vitinim kazanom za pečenje rakije. U međuvremenu su obnovili stare i podigli nove zasade šljiva i dunja a krušku su nabavljali iz „Kalifornije na jugu Srbije“, odnosno okoline Vučja. Sada već imaju brend „Banovu tajnu“ koja se uveliko plasira na evropsko tržište. Glavni „dileri“ su naši ljudi na (privremenom radu) u inostranstvu koji u tuđini greju dušu vatrenim napitkom od pomenutog voća.

„Tajne nema jer je naš deda svakog ko je hteo da sluša učio kako se pravi dobra rakija. Samo nekako naši ljudi ne vole da slušaju, misle da sve znaju i tu greše. Deda Vitino „sveto trojstvo“ za pečenje rakije na prvom mestu je stavljalo dobru sirovinu. Znao je da kaže „ono što ti ne bi pojeo nemoj da stavljaš u rakiju“. Zatim je obavezna zatvorena fermentacija i dvostruka destilacija, odnosno odvajanje patoka i metil alkohola. Takva rakija koja se čuva u hrastovim buradima – nema vek, otkriva nam Milan koji je nedavno na Festivalu rakije u Pančevu u konkurenciji 470 rakija sa prostora bivše Jugoslavije  osvojio dve zlatne medalje za svoje rakije od šljive „crvena ranka“ ili „srbijanka“.

„Veliko priznanje mi je to što je predsednik žirija bio profesor Ninoslav Nikičević najbolji poznavalac rakije na ovim prostorima, pohvalio nam se Milan koga uspeh nije poneo već planira nova ulaganja i razvijanje porodičnog brenda. U opremu, destilator i objekte već je uložio 15 hiljada evra ali ga do šireg tržišta deli registracija kao proizvođača rakije.

„Da bi uštedeli na troškovima oko registracije okupili smo se nas petorica prozivođača Kragujevca, Beograda, Srema da napravimo jedinstveno preduzeće ali će svaki nastaviti da razvija svoj brend. Moramo se udružiti ako hoćemo da postanemo konkurentni i napravimo iskorak. Nije reč samo o tržištu već i o mogućnosti da udruženi napravimo bocu i jedinstvenu etiketu i da domaćem proizvodu damo dodatu vrednost, veli Milan.

Ovaj sadržaj je deo projekat koji je sufininsirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Takođe pročitajte

Vlasotinački Sportski savez najbolji u Srbiji

Sportski savez opštine Vlasotince najbolji je teritorijalni sportski savez u Srbiji. On je dobitnik najvećeg …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.