BALKONI – ukrasi nepoznatih majstora

Kad bi mogli pričati bili bi najautentičniji pripovedači istorije jedne varoši ali za sada su samo ukras na oronulim lepoticama koje odolevaju vremenu zajedno sa duhom Vlasotinčana.

Gradeći građansko društvo Vlasotinčani, naročito bogatiji sloj, trudili su se da duh otmenosti unesu ne samo u svoje živote već i gradeći svoje u to vreme moderne domove. I kako je u knjizi “Graditeljsko nasleđe Vlasotinca” opisala Danica Valčić “kapije, balkonske ograde, zaštitne rešetke na prozorskim oknima, ulaznim vratima i na suturenskim prozorima, na tavanskim otvorima za ventilaciju, svakako osmišljeni su dubinom osećaja i jasnoćom ukusa majstora, koji će ostati kao spomen njihovom umetničkom izrazu”.

Svaka od kuća koje su opisane u pomenutoj knjizi imale su svoje “ukrase”, retko su kopirali jedni od drugih, jer je u to vreme kovano gvožđe bilo bogatstvo i svako je želeo sa osatvi svoj trag. Kao izuzetno obrađene ograde od kovanog gvožđa su na porodičnim kućama Popovića (Internat), Milana T. Valčića, braće Kovandžić,  Ljubomira Cvetanoviča Mučibabe, braće Seizović, dušana S.Valčića, Tihomira Č.Popovića, Dušana Miloševića, Uroša S.Valčića, Goluba Aranđelovića…

Jedan balkon u Veroni postao je simbol neostvarene ljubavi koji godišnje poseti na milione turista a vlasotinački balkoni bi takođe mogli biti atrakcija.

“Balkon kao arhitektonski ukras nije bio obavezan, ali je imao značajnu primenu na našim prostorima. Bio je privilegija bogatijeg sloja i nalazio se  iznad ulaznih vrata ili ulaznih kapija. Njihova dekorativna primena naglašavala je lepotu graditeljskog objekta. Dekorativni elementi od kovanog gvožđa osmišljeni su jasnoćom ukusa i dubinom osećaja lokalnih majstora, koji su ostali kao spomen njihovom umetničkom izrazu, ali i kao spomen naručioca. Ovi elementi izražavaju duh građevine i daju joj određenu individualnost jer kvalitet koji daju građevini nije samo materijalni već i psihološki, kaže Danica Valčić i naglašava da su imena majstora koji su radili na ovim “detaljima” nepoznata osim što se u nekim izvorima pominje izvesni “Mile Sanin”.

“Majstor je imao ulogu da nametne svoj kvalitet i estetski osećaj i suštinski razmišlja kao umetnik kako da osmisli izgled ovog arhitektonskog detalja , a da preko njega ostavri i svoj emotivni izraz koji će ostati kao njegov stil izražavanja, aujedno i da ispuni želju naručioca, kaže naša sagovornica.

Po ugledu na stare Vlasotinčane kovano gvožđe se “vratilo u modu” ali je sada ovaj ukras dostupan i onima koji ne važe za bogataše. Dragan Stanojević koji je zanat učio od oca Vlaste kaže da je moguće kopirati te radove ali da je tehnologija potpuno drugačija.

“Zaista se divim tim majstorima koji su morali svaki detalj da ručno obrade. U pitanju su meseci provedeni pored vatre da bi se dobila ograda za jedan balkon. Sada veliki deo posla obavljaju mašine, kaže Dragan koji veruje da je ipak potrebna”ruka i oko” za ovaj posao.

“Ljudi iz našeg kraja važe kao dobri majstori u svim oblastima građevinarstva pa tako i kod kovanja gvožđa, kaže Dragan.

“Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirala opština Vlasotince. Statovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.”

Takođe pročitajte

Misterija jednog izgubljenog grada među stranicama knjige Veroljuba Trajkovića

Luksuzno opremljena, dvojezična knjiga na četiri stotine strana “Caričin grad – izgubljeni grad u podnožju …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.