Foto: Internet Magazin Sana Life

Antverpen – Priča o dečaku i psu zabeležena zauvek u mermeru

Poslednjih nedelju dana ljudi u Srbiji su šoku nakon obelodanjivanja snimaka iz borskog prihvatlišta za pse. Detalji svega što je otkriveno u prihvatilištima širom Srbije su jezivi te ovom prilikom ne bi smo želeli da se naknadno podsećamo. Zašto se po pitanju napuštenih životinja i zakona o dobrobiti istih ne radi dovoljno u Srbiji? Postoji više razloga ali to danas nije tema ovog članka. Ovo je samo bio osvrt na obeshrabrujuće stanje u našoj zemlji i kratak uvod o priči koja dolazi iz druge države – države gde se u velikom gradu slavi bezuslovna ljubav između čoveka i psa.

Antverpen, drugi po veličini grad u Belgiji, prestonica je najveće luke u Belgiji ali i magnet za raznolik skup ljudi, od modnih mogula, ljubitelja zabave i klubova, do ljubitelja umetnosti i dijamanata. “Za svakoga ponešto” je fraza koja defitnitvno i sasvim verodostojno opisuje ovaj simpatičan grad.

Foto: Internet Magazin Sana Life

Ispred katedrale u Antverpenu naišli smo na posve jedinstven i zadivljujuć spomenik – sećanje na priču o dečaku i njegovom psu.

Nelo(Nello), dečak siroče i njegov pas Patraše(Patrasche) protagonisti su engleskog romana, “Psi Flandrije” iz 1872 godine. Dečak Nelo i njegov četvoronožni prijatelj svakodnevno putuju do obližnjeg grada kako bi se u katedrali divili slikama čuvenog Rubensa, idolu i uzoru dečaka. Nakon neistinite optužbe od strane meštana sela u kome je živeo, Nelo biva proteran.  Neprijatni i nemili događaji za Nela i Patrašea protežu se kroz čitav roman da bi na samom kraju zbog siromaštva zajedno i umrli u istoj katedrali.

Engleska spisateljica Marie Louise de la Ramée inspiraciju da napiše ovaj roman dobila je upravo na svom putovanju u Atnverpen, pre čak dva veka.

Iako se radnja romana odvija u Belgiji, Antverpu, nije bila tako poznata tada, postala je veliki hit u Japanu, Koreji i na Filipinima. Razlog ove popularnosti može se prepisati anime seriji koja je tokom 1970-ih prvi put prikazala na velikom ekranu avanture dečaka i psa.

Nakon toga, 1980-ih, u Antverpenu je otkrivena mala statua dečaka i psa, tačnije u predgrađu Hoboken odakle se veruje da potiče i sama radnja romana. Kompanija Toyota je dala svoj doprinos za komemorativnu ploču koja je postavljena ispred Katedrale Naše Gospe. Kasnije je ploča zamenjena mermernom statuom koju možete videti na fotografijama, a delo je vajara Batista Vermeulena. On je u mermeru sačuvao uspomenu na prijateljstvo i poslednje momente Nela sa Patrašeom, gde su ostali zagrljeni  zauvek.

This slideshow requires JavaScript.

Malo je reći da nakon saznanja za postojanje ove priče i statue, nakon gledanja mučnih videa i fotografija iz prihvatilišta širom Srbije, ne možemo a da se ne zapitamo, gde je zapelo? Gde je zapelo sa ljudima u Srbiji (pa i šire) i zašto smo zaboravili značenje reči – empatija i dostojanstvo. Empatija prema živim bićima i dostojanstvo kao nešto što se svakodnevno oduzima nedužnima.

Možda se dečak nije zvao Nelo, niti pas Patraše ali je priča istinita.

 

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.