“Zašto ne nađeš partnera?” – možda je odgovor u psihoterapiji

Da li ste se ikada zapitali kakav je emocionalni život osoba koje iz nekog razloga nisu u emotivnoj vezi? Da li ste razmišljali o tome da te osobe možda doživljavaju više tuge, i imaju osećaj da su usamljene, dok ljudi u romantičnim, emotivnim vezama, naročito kada su u braku, uživaju u potpunosti u svom životu?
Savremeni mitovi 21. veka nameću nam stavove i vrednosti u kojima se moramo pronaći i u koje se moramo uklopiti. Počevši od toga da moramo biti uspešni, lepi, vredni, zaposleni, veseli, komunikativni, i naravno, u partnerskoj vezi i ostvareni kao partner. Ako nešto od ovoga ne ispunimo, okolina će smatrati da sa nama nešto nije u redu.

Dakle, neispunjavanje očekivanih ciljeva, okolina će percipirati kao našu slabost i neuspeh. Troši li nam to previše energije i kako se zbog toga osećamo? Naravno da troši, i naravno da ćemo se osećati loše.
Fokusirajmo se u ovom tekstu na zahtev društva, okoline, porodice, prijatelja na samo jedno od svih ovih pitanja: “Zašto si sam, zašto ne nađeš partnera kao svi ostali?” Pitamo li se kada ovo pitanje postavimo zbog čega je neko sam, koje unutrašnje doživljaje ima i koje su to prepreke koje ga onemogućavaju u tome da ostvari emotivnu vezu. To mogu biti razočarenja u brojne neuspele pokušaje i ravnodušnost prema vezama, možda osoba nema veštine na koji način da pokaže potencijalnom partneru da joj je do te osobe stalo, ili pak takve signale sa suprotne strane ne ume da prepozna, možda njena seksualna orijentacija ne može biti javno izražena zbog osuda okoline, eventualno postojanje straha od toga da osoba bude ostavljena i radije ne ulazi u veze, previsokih ili specifičnih kriterijuma za odabir partnera, čvrst karakter koji iako ostvari vezu ne uspeva da je održi jer nije spreman na kompromis.

Smatrate li da je osobi koja poseduje neku od napred navedenih osobina ili kombinaciju nekih lako i da joj samo nedostaje vaše pitanje “Zašto ne nađeš partnera?” Istraživanja pokazuju da osobe koje nisu u emotivnoj vezi, iako to možda ne pokazuju javno, osećaju se tužno, bezvoljno, nekada i depresivno. Na prvom mestu jer nisu zadovoljile svoje bio-psiho-socijalne potrebe a zatim i osudu od strane društva zašto su sami. Nekada društvo i ne mora praviti pritisak na tu osobu koja je sama, pritisak će praviti već ranije nametnuti stereotip i norma da moramo imati partnera. Ono što dodatno smanjuje raspoloženje ovim osobama jesu društvene mreže koje kao savremeni sistem komunikacije omogućavaju uvid u tuđu sreću, uspeh u ljubavi, fotografije srećnih i nasmejanih partnera koji jureći za ispunjenjem nametnutih normi, žele da svoju sreću podele što pre i sa što većim brojem ljudi.

Gde se zapravo problem krije?

Na početku rešenja problema najbitnije je samoj osobi da upozna sebe. Da pogleda malo dublje u svoje potrebe, želje, težnje, shvati da li je to ono što zaista osoba želi, zatim uvidi da jurenje za nametnutim normama nije uvek efikasno, oslobodi se stega i pritiska, razvije potrebne socijalne veštine i naravno ne odustaje. Na početku može delovati naporno jer ceo ovaj proces podrazumeva ulaganje energije i dosta truda. Kao i svaka stvar koju smo u životu postigli, neće se dogoditi sama od sebe. Ovaj problem kao i mnogi drugi problemi svakodnevnice sa kojima ne znamo kako da se nosimo, nalaze svoja rešenja u psihoterapiji. Možda je pravo vreme da ipak uložite malo energije u lični razvoj i svoju emocionalnu budućnost.

Boško Novičić, diplomirani psiholog

Takođe pročitajte

Uticaj godišnjeg doba na naše raspoloženje

Promena godišnjih doba često ima dubok uticaj na naše fizičko i mentalno blagostanje, a čini …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.