Vlada Ilić Mumdžija – inspiracija ili opomena

Njegov život može biti inspiracija ili opomena, ali u svakom slučaju zaslužuje da se o njemu zna više. Venčani kum bio mu je kralj, vodio je prestonicu, imao bogatstvo nezamislivo za tadašnje ali i današnje prilike, ali, umro je u bedi i to ne svojom krivicom nego spletom društvenih okolnosti. “Ovih dana često čujem pitanje kako sam došao na ideju da pišem o Vladi Iliću. Ljudi me gledaju sa nevericom kada im pričam ko taj čovek, odakle potiče i šta je sve postigao, navodi mladi istraživač i profesor srpskog jezika i književnosti Saša Stanković iz Vlasotinca.

sasa stankovic vlasotinceZa Ilića je čuo 2009. godine kada mu je direktor Vuk Bojović svečano otkrio spomenik kao osnivaču Zoološkog vrta. Sašu je kopkalo da sazna više o tom čoveku iz Vlasotinca, koji je postao jedna od najbogatijih Srba i gradonačelnik Beograda.

Posebno je zanimljiva lista stvari koje su urađene u prestonici tokom njegovog mandata: Zoološki vrt, Pančevački most, spajanje Zemuna sa Beogradom, Staro sajmište, početak gradnje Novog Beograda i Hrama Svetoga Save, brojne škole, bolnice… Vlada Ilić je definitivno najuspešniji gradonačelnik Beograda između dva svetska rata.

“S obzirom da solidno poznajem istoriju, a kao profesor književnosti sklon sam pisanju počeo sam polako da istražujem život i delo Vlade Ilića. Prvobitna namerna da napišem studiju od nekoliko desetina strana odavno je prevaziđena. Kasnije sam mislio da napišem knjižicu do 100 stana, da bi konačno stigao da knjige od 300 starana. Kada sam počeo sa istraživanjem, nisam ni znao koliki je posao preda mnom, a da sam znao, možda bih odustao. Počeo sam da čitam su dostupnu literaturu u bibliotekama i na internetu. Razgovarao sam sa starim Vlasotinčanima i Leskovčanima koji su nešto znali o Iliću i o njegovom ocu Kosti Mumdžiji. Kasnije sam stupio u kontakt sa naslednicima Vladine sestre i brata, istraživao sam arhivsku građu, stare časopise…, veli naš sagovornik koji je ovoj temi posvetio sedam godina istraživanja. Tokom jeseni objaviće knjigu “Prvi moderni gradonačelnik Beograda”  i dati svoj doprinos obeležavanju 80 godina od osnivanja beogradskog Zoološkog vrta i pet vekova od prvog pisanog pomena Vlasotinca.

“Vreme je da se Srbija upozna sa jednim od svojih najbogatijih ljudi u “Godini preduzetništva”, kako je Vlada Srbije proglasila ovu godinu. Imam podršku Udruženja Vlasotinčana u Beogradu  “Vlada Ilić” a posebno bi istakao dr Nebojšu Ivanovića, profesora na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a od nedavno i čelnih ljudi naše opštine. Oni žele da finansiraju objavljivanje monografije o Vladi Iliću, jer su svesni njegove veličine i značaja. Od poznatih ličnosti koje su mi uputili reči podrške pomenuo bih Sinišu i Ljiljanu Pavić, novinarku Vesnu Dedić i dramaturga Željka Hubača.

Zanimljiv je životni put Vlade Ilića od Vlasotinca, preko industrijskog Leskovca, do prvog čoveka Beograda i na kraju umiranja u bedi kada su mu komunisti sve oduzeli. Njegov razvoj se ne može razumeti bez društvenih okolnosti u kojima je živela njegova porodica. Kosta I njegovi potomci 100 godina stvarali su  “Koncern Kosta Ilić i sinovi”, kako su nazvali svoju  poslovnu imperiju od 17 preduzeća.

“Tokom svog života Vlada je uspostavljao poslovne i rodbinske veze sa najznačajnim ljudima svog doba. Oženio se Olgom Jovanović, unukom čuvenog vojvođanskog veleposednika Lazara Dunđerskog. Inače, Olgina tetka bila je prelepa Lenka Dunđerski, čiju je lepotu poetski ovekovečio Laza Kostić, naročito, u pesmi Santa Maria della Salute. Venčani kum Vlade i Olge bio je lično kralj Aleksandar I Karađorđević. Ono po čemu će Vlada Ilić biti trajno upamćen je period koji je proveo na čelu Beograda, od 10. januara 1935. do 13. septembra 1939. godine. Pored očiglednih menadžerskih sposobnosti koje je Vlada posedovao, kao čovek koji je godinama uspešno vodio brojna poduzeća, njegovo dugogodišnje prijateljstvo s knezom Pavlom Karađorđevićem bilo mu je od nesumljivo pomoći da postane gradonačelnik Beograda. Neki izvori navode kako je Ilić financijski pomagao knezu Pavlu, dok ovaj nije bio na čelu države, što je pridonelo jačanju njihovog prijateljstva. Ubistvom kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine, knez Pavao će praktično postati prvi čovek Kraljevine Jugoslavije, pošto je kralj Petar II bio maloletan. Samo par meseci nakon ovog sudbonosnog događaja, Vlada Ilić postaje predsednik Opšine Beograd. Nije bilo značajnijeg porodičnog događaja u domu Karađorđevića, a da im Ilić nije uputio telegram, npr. čestitka pre tačno 80 godina kada se rodila princeza Jelisaveta.Čestitka knezu Pavlu rođenje ćerke Jelisavete

Nakon ovog obimnog istraživanja Saša nastavlja da se bavi i drugim istorijskim ličnostima iz Vlasotinca i okoline.

“Malo se zna ko je Ilija Strelja Petrović, Karđorđev pobratim, koji je zajedno sa Hajduk Veljkom Petrovićem vodio južni front u Prvom srpskom ustanku. Niška buna iz 1841. godine je najmasovniji ustanak protiv Turske u Južnoj Srbiji od Karđorđeva doba do oslobođenja. Jedan od glavnih organizatora bio je Stanko Atanacković Bojadžija, čiji se spomenik danas može videti na niškom Starom groblju. Tu je i Nišlijama blizak Dragiša Cvetković, koji je poreklom iz vlasotinačkog sela Dadinaca. Pre nego što je Cvetković postao premijer Kraljevine Jugoslavije, to je mesto ponuđeno Vladi Iliću, koji ponudu odbio i nastavio da vodi Beograd. Ja sam se posvetio pisanju književnih i istorijski tekstova o ličnostima bivšeg Vlasotinačkog sreza. Prošle godine sam sa pripovetkom  “Pravdina“ osvojio treću nagradu Biblioteke “Braća Nastasijević” iz Gornjeg Milanovca. Priča govori o braći Crnotravacima, Milentiju i Miodragu Popoviću. Prvi je bio predsednik Savezne skupštine u SFRJ, a drugi osuđenik na Golom otoku i profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, navodi sagovornik.

U turskim popisima Vlasotince je bilo mesto sa derbendžinskim statusom, tj. stanovništvo je imalo obavezu da omogući bezbedan prelaz turskim karavanima, a zauzvrat plaća manji porez i ima više prava od obične raje. Preko Vlasotinca išao je put Leskovac – Trn – Sofija, kojim je ekonomski snažan Leskovac bio povezan sa Carigradom. Vremenom će Vlasotince postati varoš znatlija i trgovaca, a među njima najbogatiji je bio Vladin otac, Kosta Ilić Mumdžija. Kosta je svojih šest sinova usmerio na razvoj biznisa. Tako je najmlađi Vlada završio Trgovačku akademiju u Beču, a uže stručno obrazovanje u tekstilnoj industriji na Višoj školi u Ahenu. Pomenuti stari karavanski put izgubiće značaj posle Berlinskog kongresa (1878) i Srpsko-bugarskog rata (1885), jer nova granica između Srbije i Bugarske štetno je uticala na trgovinu starih vlasotinačakih trgovaca. Prolazak pruge kroz Leskovac još više je dao značaj ovom gradu, a da se kapital iz okolnih mesta uloži u ono što će postati Srpski Mančester. Kosta Mumdžija biće jedan od osnivača leskovačke tekstilne industrije. On je uvećavao kapital preko mumdžijskog zanata, ženidbom, trgovinom, zelanašenjem, otkupom napuštenih turskih imanja… Dakle, akumulacija kapitala u predindsustrijskom dobu je zasluga oca Koste. Naredna je etapa začetka industrije, počinje otvaranjem gajtanare u Kozaru (1890), a završava se prelaskom Vlade Ilića u Beograd. Kao kulminacija te etape je otvaranje prve leskovačke štofare s udruženim kapitalom najbogatijih trgovaca/industrijalaca (1896). Tada Kostini sinovi stiču stručna znanja koja će im pomoći u daljnjem razvijanju industrije. U tom razdoblju niču nove fabrike u Leskovcu i okolini. Vladin kratkotrajni boravak u Leskovcu, nakon završetka školovanja u Ahenu (1904), bio je priprema za kupnju Fabriku vunenih tkanina u Beogradu, na Kareburmi (1906). U trećoj etapi dominira osvajanje tekstilne industrije prestonice i širenje poslovanja, koje će biti prekinuto ratom. Četvra etapa obuhvaća pustošenje fabrika u Prvom svetskom ratu i posleratnu obnovu do 1921. godine, odnosno vraćanje na prijašnje stanje. Posle sledi razdoblje osvajanja novih tržišta izvan granica Srbije pre balkanskih ratova. Kapital nastao ratnom odštetom, profitom i kreditima ulaže se u industriju Vojvodine (Veliki Bečkerek i Odžaci), Hrvatske (Karlovac) i Makedonije (Skoplje). Ovaj preiod od 1922. bio je unosan i za druge industrijske grane, jer su potrebe bile ogromne u zemlji opustošenoj ratom. Godine 1928. potrošnja pada i predosećala se Svetska ekonomska kriza. Naredna godina je početak šeste etape kada poduzeća uzimaju kredite kako bi se održale fabrike u životu u uslovima smanjenih narudžbi, opadanja proizvodnje i povećanja dugova. Sedma etape počinje 1935. kada se oseća  ekonomski oporavak od krize i prizvodnja blago raste. Početkom te godine Vlada Ilić postaje predsednik Beogradske opštine, a na proleće stupa na čelo koncerna, jer mu umire stariji brat Sotir. U ovom razdoblju potrošnja tekstilnih proizvoda raste, naročito potrebe vojske, i tako će biti sve do početka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji (1941). Osma etapa se poklapa s godinama Drugog svetskog rata, jer fabrike zbog bombardovanja prekidaju rad, pa nastavljaju, da bi dolaskom komunista bile oduzete od Vlade Ilića.

Biografija

Saša Z. Stanković  rođen je 4. avgusta 1980. godine u Leskovcu. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Vlasotincu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nišu na Studijskoj grupi književnost i srpski jezik. Predaje srpski jezik u Gimnaziji “Stevan Jakovljević“ u Vlasotincu i u OŠ “ Bora Stanković“ u Guberevcu. Prvu samostalu knjigu proze “Dvadeset žuljeva“ objavio je 2010. u izdanju Književne omladine Srbije u ediciji `Pegaz`, a zastupljen je u 5 antologija i zbornika proze i poezije. Dobio je više književnih nagrada, a posledanja je 3. mesto za kratku prozu Biblioteke “Braća Nastasijević” iz Gornjeg Milanovca za 2015. godinu.

Takođe pročitajte

Misterija jednog izgubljenog grada među stranicama knjige Veroljuba Trajkovića

Luksuzno opremljena, dvojezična knjiga na četiri stotine strana “Caričin grad – izgubljeni grad u podnožju …

5 komentari

  1. Objavite njegovu ulogu u vreme 1941-1945 i sve će vam biti jasno,inače i Kole je uspešan privrednik jer je šećerane kupio za 3×1 dinar.

    • Za Vašu informaciju postoji čitavo poglavlje u knjizi. Njegov je najveći greh u II svetskom ratu što su njegove fabrike posle nemačkih i savezničkih bombardovanja nastavile da rade. Njegova supruga je posle jednog od savezničkih bobmbardovanja donirala polo miliona dinara za žrtve. Uostalom, sudski je rahabilitovan 2009. godine. Poređenje sa Koletom je neprimereno, jer Mumdžije nisu postali bogataši preko noći, već su sticali imetak 100 godina, a Dunđerski još duže. I još su pomogli ili u celosti izgradili 10-ak crkava, a o ostalom nema prostora da pričam.

      • Refugees from Facebook

        Između ostalog, mumdžijsko bogatstvo je sticano i tzv. “opančarskom” aferom, ali ste tu “etapu” izgleda zaboravili da nam pobrojite!?

        Vlada Ilić je možda bio jedan od boljih gradonačelnika Beograda, ali je takođe bio i najobičniji ratni profiter zbog čije su gramzivosti stradale desetine hiljada srpskih vojnika prilikom povlačenja kroz albanske planine u Prvom svetskom ratu .
        https://www.facebook.com/notes/stanislava-aleksic/leskova%C4%8Dka-opan%C4%8Darska-trilogija/1520292384964066

        • Полуистине су горе од неситина

          “Опанчарска афере“ је књизи обрађена у поглављу “Тамна страна капитала“, тако да ништа није заборављено. У пресудама којима је Илићу одузета имовина, после 1945. овоме неме ни речи. Одузимање имовине се десило Влади, зато што је то био обичај у свим комунистичким земљама. Поменута афера се десила за време Колубарске битке, тако да са повлаћењем преко Албаније нема никакве везе. Лоши опанци су се брзо распали и нису могли да трају годину дана. Влада Илић јесте одговоран, али није само он него је један од 10-ак људи:
          “На основу тога стављени су под војни суд: Влада Илић, индустријалац из Београда, његов брат Сотир, затим радикалски народни посланик Максим Сретеновић из Горњег Милановца, радикалски народни посланик Урош Бркић из Кладова, као и чланови кожарске енгрос-фирме Мигрић, Новаковић и Стефановић… Краљ Александар заштићивао је овакве људе зато што су они били и његови ортаци у послу“. Цитата: Владимир Дедијер: Прилози за Биографију друга Тита, Култура, Београд, 1953, стр.78.
          Као што се види ни по комунистичким изворима, не може се кривица свалити на једног човека. Понављам одговорност Владе Илића у опанчарској афери је несумљива, али, истине ради, та одговорност се дели на друге индустријалце и народне посланике. Даље, опанци су производ “кожарске енгрос-фирме Мигрић, Новаковић и Стефановић“, а Илић је производио текстил, највише униформе.
          И Илићеву породица је дала жртве у Првом светском рату, Владин брат Благоје мучки убијен од стране Бугара у Сурдулици, а братанац Тихомир је као добровољац прешао Албанију и изашао из рата као носилац Албанске споменице. Ташта Сотира Илића, Бугарка Чона Илијева, провела Први светски рат у Лесковцу и штитила Лесковчане од бугарских војника. У знак сећања на ову племениту жену, Лесковчани су палату Сотира Илића назвали Чонина кућа. Током балканских и Првог светског рата браћа Илићи отварају о свом трошку болницу у фабричкој згради у Лесковцу са 50 кревета, а Наталија (супруга Милана Илића) уз помоћ лекара неуморно ради у њој.
          Дакле, током 100 година деловања породице Косте Илића Мумџије било је свега и свачега зато књига има 300 страна. Није све било само црно, а није ни бело. Ја ни многе похвалне ствари о Влади Илићу нисам објавио на интрнету, нпр. међународна признања -кога занима читаћа у монографији.
          Влада је био богаташ и његова биографија се може поредити само са таквим људима, као што је капетан Миша Антанасијевић, Хуго Бос, Вајферт, Рокфелерови… Ко зна биографију било ког великог богаташа, видеће да многе ствари им се могу замерити, то важи од кад је света и века. Биогрфије богатих никад не могу бити чисте као биографије појединих уметника или научника. То пак не значи да богаташи, не могу учинити и хумана дела.
          Објективном читаоцу ово је доста, а злонаметни ме не занимају.
          Саша Станковић

          • Refugees from Facebook

            Malo je rehabilitacija! Da ga mi ipak proglasimo za sveca ili barem mučenika?

            Onako za svaki slučaj. 🙂

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.