Tekstil u raljama statistike

Statistički podaci pokazuju rast od 150 odsto u industriji tekstila u niškom okrugu. Ipak, to je samo privid, jer je prethodnih godina ova oblast tavorila u nerešivim problemima. Zato su i najsitniji koraci sada džinovski. Ovoliki niški skok proizvodnje ravan je rastu od dva odsto u razvijenim zemljama. A niske plate švalja, loši uslovi rada i malo obučenih radnika dodatno otežavaju situaciju u tekstilnoj industriji.

Sada za mašinama sedi tek trećina švalja koje su šile pre dve decenije. Najviše radne snage upošljavaju Nemci („Gramer“) i Italijani („Beneton“). Osim prediva, u niškom kraju nekada su bile zastupljene sve oblasti tekstila, a sada se uglavnom proizvode laka konfekcija, trikotaža, nešto veša i galanterija.

„Podaci su ohrabrujući za sve, ali moramo biti svesni da to nije ni trećina onoga što se nekada proizvodilo – kaže Velizar Tasić, iz Privredne komore koja prati kretanja na teritoriji ne samo Nišavskog, nego i Topličkog i Pirotskog okruga. – Dobro je što je taj rast stabilan i redovan i što ima nagovešataja da će i dalje rasti. Izdvojilo se desetak kompanija koje upošljavaju od stotinak do hiljadu i po radnika. One uglavnom rade lon poslove, čak 80 odsto, i tek malo za domaće tržište.

Neobično je da prosek u tekstilnoj industriji podiže automobilska industrija, odnosno fabrika „Gramer“ u Aleksincu koja proizvodi automobilske navlake. Upošljava 1.600 radnika i, prema rečima Aleksandra Popovića, svakodnevno proizvede 75.000 proizvoda.

U „Benetonu“, nekadašnjem „Niteksu“, zvanično radi 1.400 radnika, a u stvari je u pitanju 11 kooperanata koji rade pod okriljem ovog italijanskog brenda. Solidno posluju domaći „Montobene“ i „Manufaktura Europa“, trikotaža „Edi“ i „Redi grup“, koji proizvodi dečju garderobu. U Svrljigu boje tekstilne industrije brane „Kasper“ i „David“, a donedavno i „Kameleon“, koji je, navodno zbog „loše poslovne klime“, preselio proizvodnju u Knjaževac. U Babušnici tradicionalno proizvode veš za slovenačku „Liscu“, u Prokuplju radi Filcara, a u Dimitrovgradu „Intertekst“, grčka firma sa sedištem u Sofiji.

„Od početka godine naš rast proizvodnje je od pet do šest odsto mesečno, tako da možemo biti zadovoljni. Radimo za najpoznatije automobilske kompanije – kaže Popović, koji, s druge strane, izbegava da iznese podatak o tome kolike su plate zaposlenih.

Tekstilni radnici zarađuju od 25.000 do 30.000 dinara, što je i za standard na jugu Srbije premalo. Uslovi rada u ovoj grani industrije, u kojoj uglavnom rade žene, nekada su na granici izdržljivosti.

„Gazde ne štede novac kada treba da postave video-nadzor, ali su zato veoma škrti kada treba poboljšati ventilaciju i hlađenje. Radi se s parom na visokim temperaturama, zaista na granici izdržljivosti – kaže nam jedna tekstilna radnica.

U Privrednoj komori takođe ističu da postoji problem kadrova, ali da se poslodavci „snalaze“, jer je velika nezaposlenost. Ističu da su oni koji su nekada radili u tekstilu već pri kraju radnog veka, a da se mladi teško, osim u krajnjoj nuždi, odlučuju za ovaj posao. I pored tih nedostataka, u malim sredinama poput Dimitrovgrada, Babušnice, Svrljiga ili Prokuplja, ovi pogoni mnogo znače, jer su često jedini koji redovno isplaćuju plate.

izvor Večernje novosti

Takođe pročitajte

Predstavljanje Izbora za Evropski parlament 2024. na Pravnom fakultetu u Nišu

Ovogodišnje izbore za Evropski parlament, danas je studentima Pravnog fakulteta u Nišu prezentovao gospodin Nikola …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.