Razvoj dečje privrženosti i uticaj na odraslo doba

Poznata je Bolbijeva teorija afektivnog vezivanja, koja se temelji na objašnjavanju važnosti ranih iskustva deteta sa majkom za razvoj ličnosti i njegovog mentalnog zdravlja. Inspirisana Bolbijevim idejama, Meri Ejnsvort vršila je istraživanje interakcija dece i njihovih majki, u prirodnom okruženju – u porodici, tako što je posmatrala njihovo ponašanje u svakodnevnim životnim situacijama.

Meri Ejnsvort je na osnovu istraživačkih iskustva kroz proceduru, formirala osnovnu klasifikaciju, prema kojoj se dete na osnovu ponašanja svrstava u grupu: 1. Sigurni obrazac ponašanja, 2. Izbegavajući, 3. Ambivalentni, kasnije je ovim kategorijama dodat i 4. Dezorganizovani (dezorijentisani) obrazac ponašanja.

Deca koja imaju sigurni obrazac ponašanja, koriste majku kao bazu sigurnosti za istraživanje – kada su uznemirena, traže kontakt s roditeljem. Kada dobiju potrebnu utehu, vraćaju se istraživanju. U epizodama separacije, sigurno vezano dete pokazuje da mu roditelj nedostaje, pri ponovnom susretu osmehuje se, vokalizuje ili pokretom pozdravlja roditelja. Roditelj takvog deteta emocionalno je dostupan tj. u pravo vreme i na pravi način odgovara na detetove razvojne i emocionalne potrebe. Takva deca odrastaju u emocionalno stabilne osobe, spreme da savladaju svaku prepreku koja im se nađe u životu i razvijaju samopouzdanje. Veoma lako se adaptiraju u socijalnom okruženju, i uspostavljaju zdrave partnerske veze.
Deca koja razviju izbegavajući obrazac ponašanja odmah kreću u istraživanje, slabo ispoljavaju osećanja, ne traže kontakt s roditeljem radi obezbeđivanja sigurnosti. Kada dete ostane samo ne pokazuje vidljivo uznemirenje. Nepoznatu osobu lako prihvate kao partnera u igri. Pri povratku roditelja, aktivno ga izbegava, ne gleda u njega, često se fokusira na igračke. Ako ga roditelj uzme u ruke, dete može da se ukoči ili izvije da bi izbeglo kontakt. Deca čiji roditelji nisu uspeli da na zadovoljavajući način odgovore na njihove potrebe svet doživljavaju kao nesigurno mesto, uskraćeni su za iskustva koja im omogućavaju razvoj samopouzdanja i poverenja u druge te razvijaju nesiguran tip privrženosti koja se u odraslom dobu može odraziti kroz uspostavljanje površnih odnosa, nepoverenje, autodestruktivnost ili heterodestruktivnost, nedostatak morala, samokontrole i ispoljavanje agresije.
Deca koja imaju ambivalnetan obrazac ponašanja pokazuju vidljivu uznemirenost već pri ulasku u prostoriju i ne kreću u istraživanje. Kada ih roditelj ostavi, snažno protestvuju. Po povratku roditelja, često se mogu smenjivati znakovi ljutitog odbacivanja i napadi besa. Ova deca ne uspevaju da nađu utehu i sigurnost u kontaktu s roditeljima, a kasnije im se ovako usvojen obrazac ponašanja odražava na partnerske veze.

Deca koja se kategorišu kao dezorganizovana pokazuju sled kontradiktornih obrazaca ponašanja, npr. snažno ponašanje vezanosti praćeno izbegavanjem, simulativno ispoljavanje protivrečnih oblika ponašanja, ispoljavanje stereotipnog ponašanja. U odraslom dobu to su osobe koje imaju brze promene afekta (raspoloženja), ispoljavaju strah u životnim situacijama,imaju nedostatak samopouzdanja i teže uspostavljaju partnerske veze.
Prethodno navedeno nam ukazuje da interakcija sa roditeljima utiče na razvijanje određenog obrasca ponašanja, koji može imati veliki uticaj na razvoj ličnosti deteta i njegovo mentalno zdravlje. Zato je potrebno da roditelji osluškuju potrebe svoje dete i na kreativan način na iste odgovaraju, kako bi dete razvilo siguran obrazac ponašanja.

Meri Nesic, master klinicki psiholog

Takođe pročitajte

Da li HPV infekcija utiče na plodnost?

Kroz vekove, ljudska plodnost bila je predmet brojnih istraživanja i diskusija, a u moderno doba …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.