Odlazak na Drinu

 

U vreme kad su samo pekari budni mi smo već bili na putu, stopirajući u pravcu severa. Plan nam je bio da odemo u Čačak, kod prijatelja, a zatim da se uputimo ka Drini.

Postoje dva osnovna tipa vozača – oni koji pričaju telefonom dok voze, i oni drugi.
Osim na ove koji pričaju telefonom, ne računamo ni na potkategorije poput zemljoradnika u kombiju koji idu do obližnje njive, posebnih vozila kao što je hitna pomoć ili šlep služba, i izbegavamo pogrebna vozila – jer ima samo jedno sedište.
Imamo vremena na pretek, i narednih nekoliko sati provodimo po principu – red razgovora, red stopiranja.

 

Jedan momak kojem nije smetalo društvo do Niša, jedan kojem je društvo bilo baš potrebno, čini nam se, i jedan gospodin sa neuhvatljivom emocijom, zaslužni su što smo stigli na prvu stanicu.
Bez mnogo zalaženja oko Kragujevca došli smo u grad koji sa priličnim uspehom nosi svoju, često tešku, istoriju na leđima, dok pokušava da postane moderna sredina. Ja verujem da to nije lak zadatak.
Kada pričam o gradu Kragujevcu mislim i na sve studente, i ostale kojima je to mesto za život, a koji čine ozbiljan deo krvotoka rodnog mesta “Stojadina”.
Žao mi je što nismo bili na Šumaričkom jezeru, ali nismo propustili dve kafane, i desetak starih poznanika, od onih sa kojima su priče uvek nove, a osećaj isti.

Mrak naglo pada, a mi pijemo pivo kod Baneta.
Autostoperski alarm u našim glavama nas je rasvestio i gradskim autobusom smo uspeli da izađemo iz grada u pravcu Čačka, odakle nas je povezao kolega ugostitelj, u svom “francuskom čudu od tehnike”, podelio nekoliko saveta o radu u kafani, još par impresija o automobilima, i uz kompozicije raznih slavuja dovezao u selo Mrčajevci.
Mrak je uveliko pao, četvoro ljudi čeka autobus za Čačak, i sreća je da nije kasnio, jer se zabavni deo puta završio, što se nas tiče.

 

Noć u Čačku smo proveli kod prijatelja, dvoje ljudi prijatne energije, uz razgovore o savremenim anarhistima, uticaju bombardovanja na životnu sredinu, o ljubavi, novim pristupima obrazovanju, snovima i željama, politici, i još toga što je moglo da se spakuje u nekoliko sati. I mogli bismo tako danima, ali smo zacrtali da sutra odemo do Drine.

Vozač kamiona, sa svim stereotipnim karakteristikama vozača kamiona, nas je provozao pored moćnog Ovčara do Požege, a odatle smo vozom krenuli do Valjeva.

Naša je velika šteta što imamo slabu i jako konfuznu mrežu pruge, i malo je dužih veza u komercijalnom saobraćaju železnice. Za ove naše potrebe skitanja voz je koristan jedino na kratke relacije, između dva grada udaljena do 100 kilometara.
Meni nije ni jasno kako uopšte postoji bilo kakav železnički saobraćaj s obzirom na srpsku tradicionalnu uslugu preskakanja kupovine karte direktnim plaćanjem kondukterovog unučića, vinjaka.

I taj momenat masovnog podmićivanja je toliko postao pravilo, da je dobio novi oblik, koji više nema veze sa novcem za konduktera, pa tako u novom vozu, u kojem nema kupea i zabranjeno je pušenje, a kamere snimaju, kondukteri i dalje pružaju uslugu da platiš manje, ali ne kao u ovim običnim gde tu manju cifru koju si mu dao strpa u svoj džep, nego tako što napiše kartu kao da si u voz ušao nekoliko stanica kasnije, i tu kartu ti uredno da.
Ja kao teška skitnica to cenim više od svega, uostalom i ti kondukteri su uvek fini ljudi, koji ne ostavljaju baš ljude na cedilu kao kapitalistički vozači autobusa, ali kako onda funckioniše ta firma, meni nije jasno.

Kako je već pao mrak, u Valjevu smo samo pojeli nešto predobro kuvano u kafani Kraljević Marko, i otišli u Loznicu.
Tu smo se odlučili da odemo u Sunčanu Reku, prenoćište na obali Drine, deset kilometara od Loznice i dva kilometara od Banje Koviljače.

A o dobrim ljudima iz Sunčane Reke pročitajte sutra, u novom tekstu ove skitnice.

Facebook – https://www.facebook.com/Skitnica-174725333140294/
Instagram – https://www.instagram.com/dnevnik_jedne_skitnice/

Takođe pročitajte

ALEKSANDAR SPASIĆ – pejzaži mog detinjstva

Svako od nas nosi slike svog detinjstva u sebi koje mu se vraćaju u posebnim …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.