Ljukijev roštilj – zato što u Zemunu nema laganje

Kada je nekome idol Dragoljub Gligorijević, poznat kao “Dragi Bure”, rodonačelnik leskovačkog roštilja, onda on ne može da bude loš roštiljdžija a takav je Leskovčanin Ljubiša Nikolić Ljuki koji je za samo tri godine uspeo da sa svojim specijalitetima osvoji stanovnike glavnog grada.

Kažu da je lako biti “prvi u selu” ali uspeti u velegradu mogu samo uporni koji su sigurni u kvalitet onog što poseduju. Ljubiša je ceo svoj život bio mesar, tako da ovu namirnicu “poštuje i poznaje u duši” i ne pristaje da svojim mušterijama ponudi nešto što ne bi jela njegova porodica. I baš zbog toga probirljivi Beograđani znaju da se upute sa Karaburme ili Vračara pravo u Zemun na “Ljukijev roštilj”. A tamo se već čeka red ili se blagovremeno poruči telefonom. Sve je dnevno sveže, domaćinski obrađeno i pečeno na ivanjički ćumur, “mufte” prilozi…

Verujem u kvalitet i to je moja poslovna tajna. Neću da obrukam čika Bureta ali i sve one majstore iz “Mesokombinata” koji su me učili zanatu. Sramota me je šta se dešava sa leskovačkim roštiljom i zato sam rešio da se izborim da bude cenjen, bez obzira da li se sprema u Leskovcu ili Zemunu, kaže Ljubiša koje sam nabavlja i prerađuje sirovine. Ništa posebno, meso i to junetina, prednji čerek i so. Ali, da li je baš tako jednostavno? Gde je tu majstorija?

“Sva majstorija je u mesu, ne može biti loš roštilj od dobrog mesa. Znam da moje kolege kažu da imaju neke specijalne recepture ali to samo da bi sebi dali na značaju ili da bi prikrili nešto što se kupcima ne bi dopalo. Svaka mušterija može da uđe kod mene i vidi kako spremam pljeskavice, ćevape, kobasice, uštipke, rolovane vešalice, piletinu, nemam tajnu. A znam dobro da se sa 5 kilograma soje i 15 litara vode može “čudo” napraviti ali moje mušterije to neće okusiti. Nikada, ali nikada u roštilj nisam stavio svinjetinu, iskren je Ljubiša koji je posle privatizacije “Mesokombinata” radio sve što i druge “žrtve tranzicije”. Uglavnom je radio za druge sve dok 2016.godine nije rešio da se osamostali i to u Zemunu.

This slideshow requires JavaScript.

“Narod voli lepo da jede i to je sva filozofija što se lokacije tiče. Meni je milije kad mi neko kaže da nikada nije jeo lepši roštilj nego da imam promet milion dinara dnevno. Znam da su pare “duševadnice” i da promene čoveka ali znam da mene kada je ovaj zanat u pitanju ništa neće promeniti, veli Ljuki koji priznaje da su mnoge zarada ali i bitka za opstanak naterali da skrenu s puta.

Narod je hteo jeftinu pljeskavicu a bilo je puno roštiljdžija i tako smo dobili pljeskavicu od 100 dinara koje je sve samo ne pljeskavica. Prava pljeskavica ima kiselkasto-slatki ukus jer mi ne dodajemo biber i beli luk, kao što to čine u Bosni, i za nijansu je slanija od “sarajevskog ćevapa”, otkriva nam Ljuki kako da prepoznamo “pravu” pljeskavicu.

“Želja mi je da pokrenem proizvodnju viršli ali kao one što smo jeli kad smo bili deca. Naše gerenacije se i sećaju kakvog su ukusa bila. Činjenica da to ne bi bio jeftin proizvod, kilogram bi sigurno koštao od 850 do 1000 dinara, ali me vuče nostalgija za tim ukusom. Znam da se viršle mogu kupiti i za 200 dinara po kilogramu ali ih ja mojoj Anđeliji i Nikolini nikada ne bih kupio, kaže Ljubiša kome je supruga Maja velika podrška.

“Ona je moja desna ruka i bez nje ne bih uspeo u životu, iskren je ovaj ambasador leskovačkog roštilja u prestonici.

 

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

5 komentari

  1. ulica Gligorije Diklica

    Pozdrav za Ljukija, dobar decko. I njegov drug Deni je postao veliki majstor rostilja i uspesan biznismen. Dokaz da su dobri momci.

  2. Ne kaze se nikad ne bi kupio vec nikad ne biH kupio… JA BIH, TI BI… Novinar pa jedva pismen.

  3. Prijatelju deda Dragi se nije zvao Dragoljub nego Miodrag,drugo nije on rodonacelnik jer ga je Pradeda Milan Bure ucio u nasoj cevabdzinici da radi,istina da je deda Dragi postao svetski poznat jer je spremao za Kraljicu Elizabetu ,Princa Filipa,Gereka,Breznjeva i dr. I dobio zlatnu medalju na svetskom sajmu kulinarstva u Kanadi.i povezivati takvo ime sa kioskom brze hrane je neumesno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.