Koliko je lekarski poziv human primer su lekari Doma zdravlja u Bojniku koji već dva meseca plaćaju autobusku kartu Nikoli Veličkoviću, učeniku prvog razreda leskovačke Hemijsko-tehnološke škole u Leskovcu.
Nakon završetka osnovne škole Nikola je letos sa samohranom majkom morao da se preseli iz Leskovca u bojničko selo Đinđuša. Pošto je njegova samohrana majka bez ikakvih primanja morao je svaki dan da prepešaći po 30 kilometara u oba pravca.
“Ustajao sam u pet ujutru i kretao oko pola šest i uglavnom zakasnim na prvi čas, ali mi to razredni opravdavao, jer je znaorazlog mog kašnjenja”, kaže Nikola Veličković. On je tokom osnovne škole i pored svih životnih nedaća bio odlikaš. Želja mu je da studira biologiju ili hemiju i od tog cilja neće odustati makar morao da pešači tokom celog školovanja.
“Čudno nam je bilo da neko danas ide pešice u školu, tako smo pratili neko vreme situaciju i onda smo došli do zaključka da je to nedopustivo. Ako ne drugo, novčana sredstva za kartu ćemo uvek da obezbedimo, dete ne sme da ide peške u školu”, izričita je Biljana Cvetanović iz Doma zdravlja koja zajedno sa kolegama ovom dečaku već dva meseca kupuje mesečnu kartu.