Legenda o upornosti baba Stojanke

Baba Stojanka Kulinka je pripadala porodici Kulinci, koja familija i danas postoji u Svetoilijskoj ulici.

Familija je tako prozvana po tome što su iz babine familije neki služili kod gospodara Turčina koji je imao kulu i koja se nalazila, sada istočno od svetoilijskog groblja, skoro na putu između Leskovca i Donje Jajine. Po tome što su živeli s Turčinom u kuli, prozvani su Kulinci.Baba Stojanka rođena je negde oko 1805-1806. godine. Negde oko 1860. godine, Baba Stojanka počinje da otkopava ploče i kamenje zaraslo u grmlje tamo gde je sada crkva, govoreći da joj se na tome mestu prikazala crkva posvećena nekada Sv. Proroku Iliji. Kopajući, ona naiđe na kameni stub od sv. Prestola i nekoliko krstića i to se raščuje po okolini.

Uskoro su na tom mestu počeli da pristižu i prvi posetioci bolesnici, tražeći bolestima leka i ozdravljenja. Turci su odmah intervenisali i zabranili babi rad, no ona je bila umorna i dalje odlazila na onu kosu gde je otkrila bogomolju i narod je i dalje dolazio.

Turci su digli ruke od toga, ali nakon oslobođenja Leskovca od Turaka 11. decembra 1877. godine, protiv Baba Stojanke je ustalo mesno sveštenstvo i sama vlast i sve se pokušalo da se ona okane ovog mesta, no nisu u tome uspeli. Ona je podigla malu daščaru kao sklonište, ili kapelicu i tu dolazio bolesni svet. Baba Stojanka im je na obolele delove tela stavljala krstiće, a kad ovih u dovoljnoj količini nije imala, stavljala je umesto krstića, kamenčiće.

Priča se u narodu da joj je najviše dosađivao neki pop Mita pa jednom prilikom on dođe sa svojim sinom Trajkom da joj poruše kapelu. A Baba Stojanka je bila prodala jednu svoju njivu da napravi tu malu zgradicu i molila je da je ne ruše. Molba nije pomogla pa se Trajko popne na krov kapele ali se ugrči tako da rukama nije mogao da makne. Baba Stojanka je onda rekla: „Trajko moli Boga i Sv. Iliju da ti oprostiv.“. Trajko se uplaši, pomoli se Bogu i ode kući zdrav.

Uporna Baba Stojanka Svetoilijska je pretrpela mnoga proganjanja i teškoće sve do 1883. godine, kad su Leskovčani uvideli da je ova crkvica postala veoma popularnai da je treba prihvatiti. Rešili su gradski oci sa narodom da na ovom prekrasnom brdašcu sa koga se vidi čitavi središnji deo Južnog Pomoravlja, Suva Planina i Babička Gora, Strešer i Kukavica, podignu veliku crkvu koja bi bila podignuta u čast i zahvalnost Bogu za oslobođenje od Turaka.“

Izvor: https://mojgradleskovac.wordpress.com

Прича о Светоилијској цркви и упорности Баба Стојанке

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.