petak , novembar 16 2018
Početna / BIZNIS / Kako su Italijani zaštitili leskovački ajvar

Kako su Italijani zaštitili leskovački ajvar

Ajvar se pravi u svim balkanskim državama, ali samo leskovački ajvar ima međunarodni sertifikat sa zaštićenim geografskim poreklom. Udruženje leskovačkih proizvođača predvodi Stevica Marković iz Brestovca, koji svake godine proizvede 3.000 tegli pravog domaćeg leskovačkog ajvara. Udruženje je uz pomoć Privredne komore Leskovca i italijanskog instituta uspelo da 2011. godine registruje svoj proizvod na nacionalnom nivou, a 2012. godine u Svetskoj organizaciji za intelektualnu svojinu sa sedištem u Ženevi.

„Da nije bilo Italijana i Privredne komore Leskovca i zajedničkog projekta, ne bismo mi sami to izgurali. Čak tri godine nam je trebalo da proizvod zaštitimo u Srbiji, što košta mnogo para i živaca. Napisali smo elaborat na 50-60 strana koji propisuje koje sve karakteristike mora da ima leskovački ajvar. Posle ide brzo na svetskom nivou, platili smo 500 švajcarskih franaka za registraciju jer je najveći deo posla već obavljen u Srbiji. Iza nas sada stoji pet institucija, jer svake godine moramo da obnovimo sertifikat u Srbiji, a proveravaju sve: koja je paprika, koje je seme, da li ima aditiva, sastav zemlje, ulje… Sve od semena do tegle što je definisano u elaboratu – objašnjava Stevica Marković.

Paprike se gaje na njivama u okolini Leskovca, peku na drvima, ljušte ručno, melju u starinskim mlinovima, a onda upržavaju u šerpama na šporetu smederevcu ili limenoj furuni. U leskovački ajvar idu samo paprike, ulje, so, šećer i vinsko ili jabukovo sirće.

„Leskovački ajvar ima zaštićeno i ime porekla i geografsku oznaku. Zasad ne možemo da damo ponudu velikim distributerima, jer, recimo, Merkator traži 50.000 tegli godišnje, a u jednu teglu ide tri-četiri kilograma paprika. Zato radimo projekat da u svetu nastupamo zajedno sa italijanskim vinima i sirevima, ali i srpskim brendovima poput sjeničkog sira i jagnjeta i futoškog kupusa. Malo je nas koji proizvodimo ajvar. Bilo je nekih koji su pokušavali, ali misle da će postati milioneri, ali od toga nema ništa. To je sezonski posao, rudarski. Ja gajim paprike od marta do novembra i ujedno sam proizvođač, zaštitar, prerađivač, trgovac… Mi smo, da vam pravo kažem, fanatici – zaključuje Marković.

 

izvor:vesti.online

Takođe pročitajte

Podrška mladim ljudima da započnu posao

Mladi ljudi, njih 20-oro starosti od 18 do 35 godina, sa područja vlasotinačke opštine, danas …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.