Kako se izboriti sa anksioznošću?

Anksioznost je stanje za koje je karakterističan osećaj unutrašnje uznemirenosti, lebdećeg i neodređenog straha da će se nešto „strašno“ dogoditi, upućuje nas Meri Nešić, master klinički psiholog.

Ono što je karakteristično za ovo stanje je da taj osećaj straha i teskobe nije vezan za konkretan objekat, situaciju ili osobu, kao što je to slučaj kod fobija gde osoba doživljava strah od konkretnog objekta ili situacije.

Osoba bez razloga doživljava psihomotornu napetost, ima osećaj da će izgubiti kontrolu nad sobom ili da će se nešto loše desiti u socijalnom okruženju. Anksioznost je rezultat nagomilanog stresa u životu pojedinca, reakcija osobe na stresnu situaciju ili na dugotrajne patogene konflikte. Anksiozna reakcija se sastoji od difuznog osećanja straha, teskobe, osećajem ugoženosti, napetosti, zabrinutosti pred očekivanjem da će se nešto “strašno“ dogoditi. U stanju anksioznosti psihološki simptomi su povezani sa telesnim simptomima kao što su: srčana aritmija, drhtanje, vrtoglavica, želudačne smetnje itd. Ono što je veoma važno je da osoba koja oseti ove simptome ne “postavlja” sebi “dijganozu”, već treba da se obrati psihologu za konsultacije i savet.

Anksioznost, nemir i briga su osećanja koja smo svi nekad iskusili na putu ka razvoju ličnosti, vezana su za sopstveno postojanje. Od rođenja mi prolazimo kroz stadijume razvoja, u toku života se suočavama sa brojnim poteškoćama koji svaki razvojni stadijum nosi sa sobom, ukoliko zastanemo na nekom razvojnom stadijumu potrebno je izboriti se sa datim problemom i nastaviti dalje, ka zdravom razvoju ličnosti! Umerena aksioznost je u funkciji povećavanja spremnosti za delovanje i osetljivosti na podražaje, podstiče na stvaralaštvo, takmičarstvo, bolje prilagođavanje. Do sada je bilo reči o anksioznosti kao stanju koje se javlja prilikom razvoja ličnosti.

Na kraju svakog tunela, nalazi se svetlost, anksiozno stanje se nije izgradilo preko noći, zato osoba treba biti svesna da neće moći ni preko noći da ode. Osoba koja se suoči sa anksioznošću treba da ima u vidu da je to stanje koje se može prebroditi.

Četiri koraka ka pobedi nad anksioznim stanjem:

  1. Suočavanje sa simptomima (potrebno je identifikovati simptome koje doživljavate, prepoznajte ih, prihvatite ih i budite svesni da su tu i da će biti prisutni neko vreme)
  1. Prihvatanje simptoma (prihvatite psihološke i telesne simptome neko vreme, kao nešto što će biti sa Vama određeno vreme, da će to isto posle izvesnog vremena nestati) 
  1. Prepuštanje simptomima (svi simptomi su refleksija našeg trenutnog stanja, tako da je potrebno da Vaše telo usvoji prihvatanje simptoma, s tim je potrebno da se pomirite u određenom vremenoskom periodu da će Vaše telo nastaviti da se ponaša u skladu sa raspoloženjima kome su dominirali strah, tenzija, telesni simptomi…) 
  1. “Neka vreme odradi svoje” (Treba da budete spremni da neko određeno vreme funkcionišete sa svojim simptomima, dok oni rade svoje, bez pridavanje pažnje njima, a vremenom će simptomi sami nestati)

Na osnovu svega navedenog, u početku će vam sve delovati teško i nemoguće, ali sama primena svega će Vas demantovati. Ako vam se ruke znoje, pustite da se znoje! Ako vam ruke drhte, prihvatite to, i ne pokušavajte da izmenite ništa! Ako vam srce lupa, pustite da lupa, Prihvatite svojepsihološke i telesne  simptome u potpunosti, kao nešto što je trenutno vaš sastavni deo u tom trenutnom vremenoskom periodu… Jedno je sigurno, da koliko god su zastrašujući Vaši simptomi, nećete ih pobediti ako se uporno borite protiv njih, već ćete ih pobediti istinskim prihvatanjem bez pridavanja značaja njima.

U slučaju da psiholog klinički i/ili putem testova dokaže da anksioznost dovodi do trajnijeg i znatnijeg sužavanja granice Ega i dubljeg nazadovanja funkcija i da značajno usporava i ometa psihički razvoj, može se govoriti o patološkoj strepnji ili anksioznom poremećaju.

Konstatovanje patološke anksioznosti određuje jačina i trajanje strepnje, napetosti, teskobe i naročito nesklad koji postoji između jačine i uslova u kojima se javlja. Patološko obeležje anksioznog poremećaja više je određeno kvantetom nego razlikom u kvalitetu, vrsti doživljaja. Kada je osoba jako preplavljena anksioznošću njeno mišljenje nazaduje, opažanje i procena stvarnosti su nepotpuni i iskrivljeni, zanimanje za socijalno okruženje opada i razvijaju se patološke odbrane: neurotični i psihotični simptomi.  Kada je reč o anksioznom poremećaju, u savremenoj psihijatriji zajednički naziv za raznorodni skup poremećaja u kojima dominira simptom anksioznost, odnosno straha, a to su: anksiozna reakcija, anskiozno-depresivni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj (anksioznost se javlja pri suprotstavljanju prinudnim radnjama i mislima), generalizovani anksiozni poremećaj i panični poremećaj. Osobe koje karakteriše sklonost anksioznosti kao relativno trajna karakteristika ličnosti, imaju tendenciju da opažaju stresne situacije kao opasne i ugrožavajuće i da u tim situacijama izražavaju još veći stepen stanja anksioznosti. U ovakvim situacijama potreban je rad psihologa, psihoterapeuta i psihijatra sa osobama koje koje karakteriše sklonost anksioznosti kao relativno trajna karakteristika ličnosti.

Autor – Meri Nešić, master klinički psiholog

Takođe pročitajte

Proleće je vreme za nove početke i zato ,,Hajde da imamo vremena za pregled’’

Žene su poznate po veštini da u isto vreme mogu obavljati više stvari. Da bi …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.