Bilo jednom jedno vreme, bezbrižnije, po mnogima srećnije…. Bila jednom jedna čaršija a u čaršiji mnogo kafana, svaka po sebi posebna. U svom tom šarenilu, skoro u centru Vlasotinca a u stvari u sred šume bila je kafana LOVAC … uvek prepuna ljudi, smeh i pesma odjekivali su Vlasinom i Stranjem…. a onda je naišlo novo vreme, nove generacije, drugačije vrednosti. Gotovo sve poznate kafane su prestale da rade i imao se utisak kao da nikom nisu nedostajale… Oronule fasade, polupani prozori, nama, prolaznicima, nisu ulivale nadu da će nekada opet biti kao pre.
Posle mnogo godina Ivica Đokić, vlasnik “Lovca” Vlasotincu vraća duh stare čaršije…
Sve poznatije kafane su renovirane, opet se čuju čaršijske priče, smeh… Od svih priča, najinteresantnije su lovačke… Ko je gde video zeca, divlju svinju, za malo promašio, vetar mu je kriv, kiša mu nije dala, nisu mu bile zvezde nakolonjene…. čudne sudbine…. Opet živi kafana „LOVAC“ sa svim pričama i doživljajima, sa terasom koja gleda na šumu i reku, sa mirisom stare lipe i domaće kafe…. Na istom mestu….