Gljiva sa 23.000 sexa

Schozophyllum commune – dlakava dvolisnica, dvolisna školjkarica, kakva čudna imena za gljivu koja nismo izmisli već pokušali da preuzmemo iz drugih izvora.

Ova gljiva je kozmopolit i nastanjuje sve kontinente osim Antartika. Po strategiji života je saprofit na mrtvoj celuloznoj materiji i veoma značajan razlagač iste.U nekim delovima Azije je koriste za jelo prženu na vrelom ulju, u Evropi se smatra nejestivom, a ima dosta naučnih članaka o ekperimentalnim istraživanjima o njenoj lekovitosti.

No ovde je reč o tome da ova gljiva može da ima čak 23.000 sexa – spolova. U svom čudnom carstvu biljaka i životinja ima i jednopolnih, dvospolnih i hermafrodita, kao i bespolnih organizama, ali ova gljiva prevazilazi sve što je igde ikada u živom svetu otkriveno.

Spolno razmnožavanje gljiva podrazumeva da se hife – ćelije gljiva SPOJE U JEDNU, naprave svojevrsni ,,most,, za komunikaciju između ćelija – stanica, i preko te veze razmenjuju gene odgovorne za reprodukciju.

Ako smo naučili da su geni, deo genetskog lanca koji se naziva DNK/ DNA / odkud sad to da ta gljiva može da ima 23.000 spolova.

Kod svakog DNK lanca gljiva ima A i B gen, ali i svaki od ovih gena također ima dva alela, ili alternativne oblike, nazvane alfa i beta. Dakle, ukupno, to čini četiri različita mjesta u genomu S. commune gde se mogu pojaviti varijacije: A-alfa, A-beta, B-alfa i B-beta.

Tek se sad stvari komplikuju. Svaka od tih četiriju lokacija može imati više varijanti, sve su to malo različite verzije istog skupa proteina. A-beta ima približno 32 moguće specifičnosti, a ostatak ima oko devet. Dakle, seks gljive S. commune (da, “seks” je naučna reč za određivanje spola organizma), morate je genetski sekvencionirati da biste smislili nešto poput A-alfa-1, A-beta-8 B-alfa-3, B-beta-5.

Pored toga gljive ispuštaju u okolinu feromone – hemijske supstance – mirise, koje ili privlače ili odbijaju partnere – gljive – ćelije – stanice, pa to dodatno usložava već veselu situaciju.

I na kraju nije sasvim jasno kako alfa i beta komponente utiču na kompatibilnost, ali znamo da se određeni genetski tipovi češće rekombiniraju od drugih, te da se uopšteno, S. commune može pariti s velikom većinom vlastite populacije.

To je zapravo ta jaka strategija za očuvanje spolne raznolikosti. S. commune doslovno se mora pariti sa genetski različitom jedinkom, tako da stalno raste broj seksualnih varijacija koje postoje u populaciji. Budući da postoji mnogo načina na koje seks može varirati, završićete sa više od 23.000 njih.

I molimo vas da slike koje vidite ne pokušavate da povežete sa pričom o sexu, jer sve se odvija na ,,mikro – mili nivou DNK .

Tekst priredio – Marjan Kuštera,januar 2019.
FOTO – po ličnom odobrenju Monika Slavova, mikolog amater iz Sofije.

Izvor: Mikološko društvo Naissus

Takođe pročitajte

Drvena statua orla “nadgleda” pirotsku kotlinu

Dušan Živković iz Pirota duborezom se bavi tek pet godina ali je imao smelosti i …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.