Briga Vlasotinčana za srpsko slovo

Proslavićemo sutra Svetoga Savu, pojaćemo i utrojavaćemo, sve u slavu prvog našeg prosvetitelja i arhipastira, ali bio bi red da se tim povodom podsetimo i onih naših predaka koji su srpskoime i slovo slavili, čuvali i pronosili onda kada to nije bilo nimalo lako. Svako mesto u Srbiji na tu temu ima svoju priču, a mi ćemo ovde kao ilustraciju ispričati jednu vlasotinačku.
Istoričari su zapisali da je još 1843. godine, dakle tri i po decenije pre pripajanja Srbiji, Vlasotice imalo prenumerante na srpsku knjigu. Neki Radenko Lepojević iz Gara bio se pretplatio na Osmoglasnik, a knjige su ko zna kojim kanalima, iz Srbije stizale do željenog odredišta.
Nepristajući na zaborav svoga identiteta i na potiskivanje svojih “pismena“, srpska deca su učena azbuci u školama uz manastir, a kasnije po privatnim školama. Prvi učitelji su se u Vlasotincu javili početkom 19. veka, dakle daleko pre oslobođenja od Turaka. Kao učitelj se najpre spominje Stojan Daskal, pa Anđelko Cvetković i Atanas Zdravković, za njim Mihajlo Jovanović i Petar Spirić, koji je ovde učiteljevao čitave 52 godine i ostavio najdublje tragove o svom radu.
Interesantan je zapis vlasotinačkog hroničara Stanislava Gorunovića o popisu iz 1879. godine (dakle tek godinu dana posle pripajanja Kneževini Srbiji), po kome je Vlasotince imalo, od tadašnjih 2626 stanovnika, čak 432 pismena muškarca i 32 pismene žene. Time je (a i po broju škola – čak 8) dosta odskakalo od drugih varoši u regionu, pa i od onih sa mnogo većim brojem stanovnika.
Bilo bi dobro da se sa ovim saznanjem vratimo na početak našeg napisa, Svetom Savi: možda od tolikog znanja ili bilo kako, tek legenda kaže da su se Vlasotinčani prema njemu poneli šeretski!

Naime, kada je Sveti Sava obilazio ovo područje i učio narod, svratio je i u Vlasotince. Sa sobom je nosio petla, koji mu je pevao i kazivao koje je kad vreme. Neki mu Vlasotinčani(n) ukrade tog petla, što je učitelja naljutilo toliko da je prokleo mesto tako da u njemu petlovi pevaju i danju i noću.
Legenda kaže da „odista petli mnogo pevaju i danas u Vlasotincima“ (prema knjizi: Vladimir Ćorović – Sveti Sava u narodnom predanju), ali mi bismo zaključili da su se ipak i oni ućutali. Ne kaže narodna mudrost džaba da: „pilići koja prva propoju za glavu se skraćuju“.

autor Srba Takić

Takođe pročitajte

Zapažen uspeh vlasotinačkih atletičara na državnom prvenstu

Predsednik opštine Bratislav Petrović primio je danas članove Atletskog kluba Vlasotince povodom rezultata koje su …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.