Turisti vole Berlinski zid jer u prilog tome govori činjenica da na njemu gradske vlasti zarađuju milione evra i teško je objasniti šta ih privlači ka ostacima betonske ograde koja je 1961.godine podelila grad na dva dela, zapadni kapitalistički i istočni komunistički deo.
Zid je bio dug 155 kilometara i pokušaj bekstva surovo se kažnjavao,( pogodite iz kog dela su ljudi hteli da pobegnu) a srušio ga je narod 1989.godine.
Već sledeće godine umetnici, među kojima je i Dmitri Vrubel pronašli su inspiraciju da ostate zida oslikaju i tako je nastala slika “Poljubac” koja je i simbol prestanka “hladnog rata”. Osim njega, na oslikavanju betonskog razgraničenja njemačkog istoka i zapada radilo je još 117 umjetnika iz 21 zemlje. Svojim su delima pokrili 1.316 metara dugi komad fasade koji je tri godine kasnije zaštićen kao kulturna baština.
Američki predsednici bili su “opsednuti” ovim Zidom i redovno su ga posećivali prilikom boravka u Zapadnom Berlinu ali se pored nemačkog naroda zasluge za njegovo rušenje pripisuju rok zvezdi Brusu Springstinu. Na koncertu 1988. godine u Istočnom Berlinu obratio se publici obratio rečima: „Došao sam da sviram rokenrol za vas u nadi da će jednom sve barijere biti srušene….”
Inače, već za desetak dolara na internetu možete kupiti komadić Berlinskog zida a ukoliko posetite Berlin ne propustite priliku da posetite muzej “BlackBox Cold War” koji je posvećen Hladnom ratu i svim sukobima u drugoj polovini 20.veka. Turistima je najatraktivniji obližnji Checkpoint Charlie, jedini granični prelaz koji je sačuvan u svom autentičnom obliku pa se čak za potrebe turista nalaze i “vojnici” u američkim uniformama…