Američki san Jove Amerikance bez srećnog kraja

O životu Jovana Dimitrijevića “Amerikanca” povratniku iz Amerike i vinskom trgovcu  iz Vlasotinca mogao bi se snimiti uzbudljiv film o ljubavi, herojstvu, uspehu i izdaji. 

Arhitekte će za kuću Jovana Dimitrijevića “Amerikanca” u Prvomajskoj ulici  reći da je “jedno od najuspelijih dela akademizma u međuratnom Vlasotincu. Podignuta 1935.godine ističe se svojim “otmenim i jednostavnom arhitektonskom  stilskom obradom, a građena je po “sećanju na neke kuće viđene u Americi”. Ova porodična kuća imala je “plavi salon”, dve spavaće sobe, dečiju sobu, kuhinju i englesko kupatilo što je bila retkost za ono doba…

O njenim pravim vlasnicima stari Vlasotinčani znaju mnogo više dok je mlađim generacijama poznata jedino kao zgrada u kojoj se nalaze poslovne prostorije Elektroprivrede Srbije.

Svaka kuća je priča za sebe ali je sudbina Jove Amerikanca pravi primer “američkog sna” koji se neslavno završio. U dramatičnim godinama koje su zadesile porodicu Zoran Dimitrijević je bio dete od desetak godina ali je čitavog života morao da nosi žig deteta ratnog neprijatelja. Naravno, da Jova Amerikanac to nikada nije bio i to je Zoran uspeo da mnogo godina kasnije dokaže na sudu koji je rehabilitovao njegovog oca i vratio mu svu oduzetu imovinu.

“Sećam se da su nam iz kuće dali da ponesemo po četiri viljuške, kašike i tanjira a primio nas je u svoj dom jedan rođak jer smo se bukvalno našli na ulici iako je moj otac sagradio čak dve kuće, priseća se Zoran mučnih uspomena. Uspeo je da se izbori za svoje mesto pod suncem i poznat je kao sportski radnik. Zahvaljujući sportu odnosno plivanju gradio je sebi novi život ali “ožiljke” ne mogu da mu zaleče nikakve materijalne stvari.

“Moj otac je bio pun planova, vredan i preduzimljiv čovek. Ko zna gde bi mu bio kraj, ne samo za njega, nego i za sve iz njegovog okruženja da nije postao žrtva jedne bezumne politike. Nikada mi nije pričao kako se obogatio u Americi, ja samo verujem da ima veze sa proizvodnjom viskija u vreme prohibicije ali je i prao sudove i imao rentakar kompaniju, priča Zoran.

Siromašni opančar iz obližnjeg Crnatova igrom slučaja odlazi za SAD gde se čitavu deceniju bavio svim mogućim poslovima da bi stekao kapital i vratio se svojoj voljenoj Nadi koja ga je čekala u Vlasotincu. Sagradio je dve kuće, kafanu, podrume za proizvodnju rakije i vina i bio jedan od najuspešnijih trgovaca toga doba.

Nosilac Albanske spomenice i dokazani patriota posle Drugog svetskog rata doživljava golgotu jer je kao “narodni neprijatelj” osuđen na pet godina zatvora a oduzeta mu je i sva imovina. Posle robije kao čin “milosti” ponuđeno mu je da bude radnik u svojim podrumima što je morao da prihvati da bi prehranio porodicu. Tražili su od njega da pere bačve, odnosno njegove bačve koje su mu oteli. Znao je da im odgovori da on i dalje pere svoje bačve i zna ko je i šta je bio a da će oni uvek biti to što jesu. Jednom prilikom tražili su od njega da im pomogne da “spasu” velike količine vina koje je počelo da se kvari. Kada je odbio “jer on je smao običan radnik” pozvali su ga u Komitet, koji je, gle čuda, bio smešten u našoj kući u Prvomajskoj ulici, i objasnili mu da nema mogućnost da odbije i da “misli na porodicu”. Ipak im je pomogao a oni su ga kasnije unapredili u poslovođu i kao takav je i dočekao penziju, veli Zoran koji ne može da preboli što njegov otac nikada neće saznati da mu je vraćena imovina.

“Umro je relativno mlad, u 64.godini umoran od života i nepravde, smatra Zoran.

Ovaj sadržaj je deo projekat koji je sufininsirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Takođe pročitajte

SVETIONIK ZNANJA – otkrijte vašu reputaciju na internetu samo jednim klikom

Zamislite da imate supermoć da otkrijete kakvo je vaše ponašanje na internetu samo jednim klikom. To …

Jedan komentar

  1. Vladan Sibinović

    Odrastao sam u Prvomajskoj .skoro svakodnevno smo se igrali u dvorištu ove kuće ali u drugom spojenim delu,gde je živeo prof.Šolak i njegovi.Dajte ko zna o toj porodici jako je zanimljiva i njihova priča.Deo vlasotinačke inteligencije.inače potomak šolaka je sad glavni čovek u SBB-u.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.